Širi se knjižnica u Salima, dobili gotovo 80 tisuća eura! Mihić: “Njegovat ćemo ulični mediteranski đir, postaje drugi prolaz kroz rivu”

Na natječaju “Programi gradnje, rekonstrukcije i opremanja kulturne infrastrukture za 2023. godinu”, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske odobrilo je Općini Sali Projekt “Rekonstrukcija i opremanje Hrvatske knjižnice i čitaonice Sali” u iznosu od 79.633,69 eura.

Projekt uključuje građevinsko-obrtničke radove, termotehničke instalacije, elektrotehničke instalacije, instalacije vodovoda i odvodnje, opremu i stručni nadzor.

Ante Mihić, ravnatelj Knjižnice i čitaonice Sali otkrio nam je više o samom projektu.

– Ljudi čitajte, knjige spavaju i čekaju da ih vi probudite! A knjižnica u Salima je baš nekako plodna s predivnim naslovima. Na jesen će se konačno probiti zid između naše knjižnice i bivše pošte koja je odselila u nove prostore. Zamolit ćemo najstariju Saljku tetu Mladenku Aunedi i najmlađu članicu da, ča bi rekli s batom udare u taj zid i kažu – evo, knjižnica se konačno širi! Sa širenjem knjižnice ćemo disati na dva plućna krila! Dobit ćemo jedan fascinantno lijepi prostor. Knjižnica je zamišljena da bude ulica uz ulicu, njegovat ćemo jedan ulični mediteranski đir. Kada iz saljske rive uđete u knjižnicu imat ćete osjećaj da je to drugi prolaz kroz nju. Disat ćemo, uživat ćemo, prostor će biti veličanstven!, radosno će Mihić.

Saljska knjižnica sve je, samo ne sterilno i dosadno mjesto. Duša je otoka, dnevni boravak svih koji kroče u nju. Bilo da su rođeni na Dugom otoku ili su ga posjetili na koji dan. Ovdje se organiziraju koncerti, njeguje se filmska i kazališna umjetnost.

– Knjižnica u Salima je stil življenja, a stilova ima ih koliko i ljudi. Mali primjer – imamo pijanino, s našim pijanistom Vedranom Mihićem idemo po cijelom otoku, imamo koncerte i prezentiramo Frederica Chopina. Ako vi nećete doći Chopinu, on će doći k vama. To je nekako moto knjižnice u Salima. Od velikog, možda zanemarenog i nepoznatog pjesnika iz Hrvatske Danijela Dragojevića ima jedna pjesma koja govori ‘ukrast ću ovu knjigu! Ti ludi svijete, ja imam novaca u džepu, ali znaj da ću, usprkos svim vašim očekivanjima, ukrasti ovu knjigu. Zato sam tu!’. To je naš glavni moto!, u svom osebujnom stilu će Mihić.

Kao ljudi, robujemo stereotipima i predrasudama. Nastavno na njih, pitamo Antu, težački život otočana i knjiga. Kako se ljube ta dva svijeta?

– Predrasuda je zapravo celofan koji smo stavili na našu dušu. A kada staviš celofan na dušu, onda on ne propušta zrak. Ovo je još jedna predrasuda o otočanima, kad šetam Kalelargom ujutro, jer volim jutra u Zadru, čujem ‘Mihiću, ča je novo u Salima, lovi li se lignja, jesu li masline pobrane?’ Čovjeka se svodi na dvije radnje, gledaju nas tehnicistički. Ja im kažem ‘zašto me ne pitaš koju knjigu sada čitam, Umberta Eca ili Ivu Andrića?’. Dolazi jedna Zagrepčanka u Sali i pita ‘kaj vi radite ovdje radite zimi, dali vam je dosadno?’. Rekao sam joj – ‘možete biti u Zagrebu, a ne morate biti doma kod sebe. Mogu biti u Salima na pustom otoku, biti doma i biti sretan. Raditi teatar i biti teatar’, odgovara.

Članovi ove otočne knjižnice dolaze iz 125 svjetskih gradova, sa svih kontinenata osim Antarktike. Time se ne može pohvaliti ni New York Public Library, kazuje nam Mihić ovaj zanimljiv podatak.

– Ljudi dođu k nama! Knjižnica nema svoj Facebook ili web. Na knjižnicu u Salima naiđeš. Jedna osoba kaže drugoj, treća sedmoj, stota sto pedeset i osmoj… Ona je jedno malo iznenađenje. A kad uđeš u nju, pronaći ćeš jedan mali dio sebe. Posjetitelje zavedu mirisi, zvukovi, atmosfera i rič koja kaže – tu si doma!, zaključuje Mihić.

Cijeli razgovor poslušajte u nastavku: