Hrvatska nogometna reprezentacija nalazi se na prekretnici. Nastup na Euru završen je debaklom za brončane sa zadnjeg Svjetskog prvenstva. Samo dva boda iz tri utakmice skupine i ispadanje već u grupnoj fazi uz gol razliku 3:6 u konkurenciji Španjolske, Italije i Albanije. U osminu finala ide čak četiri od šest trećeplasiranih reprezentacija iz skupine, a Hrvatska je sigurno tek peta među njima, uz opciju i da bude šesta, najgora od trećeplasiranih.
Euro je pokazao koliko su brončani sa SP-a i njihov izbornik daleko do elite
Nastupi na Euru pokazali su koliko su Hrvatska i njen izbornik ispod ne samo elite nego i više srednje klase europskog nogometa iako su od 2018. osvojili svjetsko srebro i broncu. Kada nema onog što je krasilo na spomenutim SP-ima, a to su fanatična borbenost te sjajno izvođenje i branjenje penala, Hrvatska je limitirana.
Igra jako sporo, predvidljivo, jalovo, zastarjelo, uz niz taktičkih manjkavosti, posebno u fazi obrane, nedopustivih za reprezentaciju te razine, u kojoj je k tome niz sjajnih igrača.
Nadalje, izbornik Zlatko Dalić robuje velikanima koje su očito pregazili vrijeme i pad forme, uporno ponavljajući kako su oni “senatori pred kojima treba stajati mirno”. Dalić odbija prihvatiti realnost da legende zaslužuju poštovanje, ali ne i pretplatu na mjesto u momčadi dok ih daleko mlađi i potentniji suparnici pretrčavaju, blokiraju i izguravaju. U reprezentaciji Hrvatske u isto vrijeme postoje oni koji bi ih trebali ili čak morali zamijeniti. Oni to zaslužuju talentom i kvalitetom, ali ih se izbornik ne usudi ili ne zna koristiti i uklopiti u prvi sastav.
Sporu Hrvatsku su svi pročitali
Još se jedna mana izbornika Hrvatske, a samim tim i njene reprezentacije, znana od prije, pokazala na ovom Euru. Dalić u postavu stavlja igrače kako bi ih što više namirio, a ne vodeći računa o tome koja su njihova idealna mjesta.
Posebno mu ne pada na pamet taktiku koja očito ne odgovara profilu igrača kakve ima, prilagoditi njima. Drži se uvijek iste ili slične taktike, a promjene koje vrši su u načelu kozmetičke, a ne suštinske. Slijedom toga, Dalić i njegova Hrvatska su predvidljivi, lako čitljivi i zaustavljivi.
Usprkos velikom neuspjehu na Euru te nizu tamo pokazanih i nabrojanih mana, Dalić ne namjerava nakon sedam godina napustiti izborničku poziciju. U Indexovoj anketi o tome treba li Daliću dati otkaz nakon debakla na EP-u glasalo je čak 86 tisuća ljudi. Njih 56 posto izjasnilo se da Dalić mora otići, dok ih 44 posto želi da ostane.
Zbog svega navedenog, pitamo vas koga biste željeli ubuduće vidjeti na mjestu izbornika, a uz onoga koji obavlja tu funkciju, u anketi vam nudimo još nekoliko imena.
Kek niže povijesne pothvate sa Slovenijom, a Hrvatska i on se vole
Matjaž Kek je dobro znan i omiljen u Hrvatskoj nakon što je u pet godina vođenja Rijeke osvojio prvenstvo i dva kupa. Prije šest godina od tamo se vratio na mjesto izbornika Slovenije te tamo ostvario dva nova povijesna pothvata. Nakon što je tijekom prve gaže tamo odveo reprezentaciju na SP 2010, sada joj je donio prvi plasman na Euro nakon 24 godine.
Sinoć je to nadogradio prvim prolaskom skupine Slovenije na velikom natjecanju u povijesti. U konkurenciji Engleske, Danske i Srbije, Kekovoj Sloveniji je bez poraza uspjelo ono što nije Dalićevoj Hrvatskoj; jedna je od trećeplasiranih reprezentacija koja je izborila nokaut fazu. Za razliku od slatkorječivog populista Dalića, koji s igračima, posebno “senatorima”, njeguje blagi pristup, Kek inzistira na velikoj disciplini.
Je li vrijeme da si Bilić i Hrvatska pomognu u povratku iz silaznih putanja u koje su upali?
Slaven Bilić vodio je Hrvatsku od 2006. do 2012. Osim što je drugi najdugovječniji izbornik nakon Dalića, daleko je najomiljeniji hrvatski trener. Navijači ga obožavaju jer je bivši sjajni i požrtvovni igrač, najbolju generaciju od neovisnosti kao mladi trener poveo modernim, napadačkim nogometom i to tako da je dao priliku mladim igračima.
Na sve to savršeno se naslonio Bilićev imidž intelektualca i rokera u kopačkama te erudita koji prema igračima i navijačima nastupa kao “jedan od nas”. Problem s Bilićem je što nakon odlaska s klupe Hrvatske, a to je bilo jako davno, prije 12 godina, izuzev gaže u West Hamu (2015-17), imao dosta neuspjeha i otkaza. Trenutno je trener saudijskog Al Fateha, ali čini se da bi on i Hrvatska bili savršen spoj. Barem u smislu da si pomognu u povratku iz silaznih putanja u koje su upali.
Veći metalac od Bilića i diktator od Keka
Ivan Jurić je trenersko ime stvorio u Italiji, gdje se mukotrpno uspinjao od dna do toga da danas ima ponude par klubova Serie A. Potpuno je suprotne osobnosti Daliću ili Biliću. Po tome koliko inzistira na disciplini, kako u pogledu ponašanja, tako i taktike, čvršći je i od Keka.
Kod ovog ljubitelja teškog metala ne bi bilo populizma u vidu puštanja Thompsona u svlačionici ili priča o vjeri, ljubavi i domovini. Samo krvi, znoja i suza. Jurić posebno ne trpi dive i priznaje jedino status izboren na osnovu teškog rada. Trenutno je slobodan nakon što je dao otkaz u Torinu te odbio Hajduk, iako je navodno bio sve dogovorio s matičnim klubom.
Tudorov impresivan životopis i teška narav
Igor Tudor ima impresivan niz imena poslodavaca za mladog trenera: Hajduk, PAOK, Galatasaray, Marseille, Lazio…, ali i zabrinjavajuću činjenicu da je u zadnjih devet godina čak deset puta mijenjao posao.
Nekada bi dobio otkaz, a nekad ga dao, ali konstanta je da zbog teške naravi i tvrdoglavosti redovno ulazi u sukobe s vodstvom klubova i igračkim zvijezdama. To baca sjenu na njegova zanimljiva trenerska rješenja i pobjede nad ozbiljnim suparnicima.
Može li Bjelica ponoviti Dinamo?
Nenad Bjelica je vrhunac trenerske karijere dosegnuo od 2018. do 2020. u Dinamu. Činilo se da će uz pomoć velikog mađarskog kapitala nastaviti tim putem kao menadžer engleskog tipa u Osijeku, ali završilo je krahom. Kao i njegove iduće gaže u Trabzonsporu i Union Berlinu. Bjelica je briljirao u Dinamu i prije četiri godine bio bi prvi izbor za izbornika Hrvatske. Nema sumnje da bi se i sada svim silama i znanjem bacio na taj posao ako bi dobio povjerenje, piše index.hr.
