ZADARSKIH 100 MINUTA PREDINFARKTA S VATRENIMA Igraju li Broz i Luka, a vidi Šutala, bravo Krama, nemaš pojma Krama, najbolji smo, najgori smo, prolazimo, ispadamo, dobri smo, nema nam spasa…
Linda Vidović
Hoće- neće, ustvari neće-hoće, neće, razočarenje, euforija, veselje, šok i ljutnja…
Puna dva sata emocije su se mijenjale, vidjele i opipavale na licima, u gestama, u kretnji, skokovima, točenim hmeljem na stolovima, rukama u zraku, glasnicama na izdisaju, predinfarktnim lupanjem stotina srca čujnima kao u podne na gradskom satu, pjesmom, skandiranjem, dobro i hm, pokatkad žestokim beštimama.
Ali, tako je to, utakmica je utakmica, nogomet- nogomet, Euro -Euro, Hrvatska- Hrvatska…
Naviknuli smo, u navijačkom zanosu i Vatrenim dramama na travnjacima. Eto i Berlina i Hamburga.
-Pa di gladaš, što svi stoje, zaboravili su trčat, igraju li Broz i Luka, a brate moj vidi Šutala, bravo super Krama, nemaš pojma Krama, najbolji smo, najgori smo, prolazimo sigurno, ispadamo, prvaci smo,nema nam spasa, dobra nam je obrana sad, ajme koja rupa nazad… – Ivan, Marin, Frane, Ante, Marija, Ana, Marina…
Zadar, lipanj, Dalmacija, Anno Domini 2024. Fotkala Linda. (PL)
