PRIJATELJI ZAUVIJEK Umjesto da ga pita kada će vratiti Gradu onih 2,5 milijuna kuna pozajmice, Dukić je Kneževića uhljebio u gradsku tvrtku

Nisu ga posramile sve dosadašnje afere oko uhljebljivanja svojih kumova i prijatelja na proračunske jasle, pa ni njujorške beskorisne bakanalije, ni umjetničke slike masno plaćene javnim novcem, ni basnoslovnih 2,5 milijuna kuna gradskog novca koji je pozajmio bez povratka udruzi zvanoj HNK Zadar… Gradonačelnik Branko Dukić gazi dalje na čast svojoj funkciji i stranci koju predstavlja. Upravo je u tvrtki Eko d.o.o. koja je u većinskom vlasništvu Grada zaposlio još jednog svog prijatelja i partnera – Damira Kneževića, bivšeg direktora Nogometnog kluba Zadar. Istog onog s kojim je 2020. potpisao ugovor o onoj famoznoj pozajmici HNK-u Zadar od vrtoglavih 2,5 mlijuna kuna koja je trebala biti vraćena Gradu 2021. ali koja, pogađate, nije vraćena ni do dana današnjeg, a niti neće. Eto, sada je kao nagradu za taj „ugovor stoljeća“ Dukić zaposlio svog vjernog prijatelja Kneževića – bez natječaja.

Doduše, kada su Dukić i Knežević potpisivali taj ugovor, znali su obojica da se taj novac nikad neće vratiti jer je instrument osiguranja te pozajmice bila tek javnobilježnički ovjerena zadužnica kojom je, eto, HNK Zadar na „majke mi“ obećao vjerovniku Gradu Zadru da će u roku od godinu dana novac biti vraćen. Da vam malo približimo tu situaciju, recimo ovako: to bi bilo kao da vi dođete u banku i tražite kredit od 300 tisuća eura, nemate nikakva konkretna jamstva da ćete ga vraćati, a u banci vas službenica na šalteru samo ljubazno upita: Gospodine, biste li molim vas samo potpisali i ovjerili izjavu da ćete nam vratiti kredit? A vi velikodušno i ljubazno odgovorite: Naravno, vrlo rado ću potpisati. Drugim riječima: Majke mi, vatit ću, ne brinite.

Eto, tako je i na „majke mi“, Branko Dukić 2020. iskeširao javnu lovu Kneževićevom HNK-u da bi sada, opet na „majke mi“ u tom istom Kneževiću pronašao najboljeg stručnjaka u gradu „za RJ investicije i IT poslove“ tvrtke Eko d.o.o. Kao nagradu za onaj uspješno drađeni posao od 2,5 milijuna kuna koji su zauvijek isparili s računa Grada u korist HNK Zadar, a iza čega je kao jedini vidljivi rezultat ostao kupljeni mercedes kojim je taj klub obogatio svoj vozni park (uostalom, gdje je sada taj mercedes?).

Naš portal  je prije dva tjedna zatražio od jedne ugledne revizorske kuće sa sjedištem u Zagrebu analizu i ocjenu pravno-financijskog legitimiteta ugovora kojim su definirani odnosi između Grada Zadra, HNK Zadar i (navodnog) investitora-australskog iseljenika. Profesionalni revizor iz te kuće s 30-godišnjim stažem u struci nakon uvida u sadržaj dokumentacije koju smo dostavili na analizu, rekao nam je da je ugovor sa stanovišta revizorske struke napisan na razini prvog razreda osnovne škole, a na naše pitanje je li takav ugovor ima elemente kaznenog djela, odgovor je bio: Ne, ne može se okvalificirati kao kazneno djelo, ali je vrlo manjkav i ostavlja otvorenim brojne dvojbe i nedoumice. Primjerice, ako bi i zaživio, a kažete da nije – govori nam revizor – trebalo bi pomno utvrditi i pratiti kako bi se i gdje u tih 15 godina koristila sredstva, tih 300 tisuća eura, namijenjenih omladinskom pogonu.

A što se pak tiče ugovora o pozajmici 2,5 milijuna kuna HNK-u Zadar koji je HNK 2021. trebao vratiti u proračun Grada Zadra, naš sugovornik iz revizorske kuće bio je puno konkretniji. Pozajmica ili kredit kao oblik financijskog ugovornog odnosa imaju svoj vremenski rok i uvjete. U tom roku i pod uvjetima da tražitelj pozajmice ili kredita ima validni instrument osiguranja, ugovor se može konzumirati. Potpisivanje takvih ugovora bez pokrića, poglavito ako je riječ o tijelima javne vlasti, može predstavljati kazneno djelo kako za onog koji je dao pozajmicu/kredit (u ovom slučaju Grad Zadar, tj. gradonačelnik Dukić), tako i za onog koji je znajući da nema validni instrument osiguranja povrata pozajmice/kredita svjesno ulazio u ugovorni odnos s ciljem da se domogne novca (u ovom slučaju HNK Zadar, tj. Damir Knežević) – tvrdi naš sugovornik iz ove revizorske kuće.

Mi bismo dodali da je jedina ostavština tog propalog ugovora od 2,5 milijuna kuna taj kupljeni famozni mercedes, ali je u međuvremenu i on nestao pa Grad, i da hoće, ne može se djelomično naplatiti ni pljenidbom tog auta.

A što se tiče odluke gradskih vijećnika koji su odobrili 300 tisuća eura godišnje, trebali bi zatražiti do centa uvid u to gdje se i za što troši toliki novac – da li za seniorsku ekipu, a papirnato se prikazuje za omladinsku školu!? Kad već gradonačelnika Dukića kao čuvara gradskog novca kojim bi trebao raspolagati u maniri dobrog gospodara nije briga što silan novac pozajmljuje nekome za kojega zna da ga ne može i neće vratiti, onda bi na tome trebali inzistirati vijećnici, a to će svakako biti posao i za istražitelje.

To koliko se Branko Dukić izlaže u interesu protagonista jedne trule priče o HNK Zadar, koliko se usprkos negativnoj slici koja je o tome stvorena u zadarskoj javnosti, ipak trudi zadovoljiti svoje ortake poput kvazi investitora-iseljenika, bivšeg direktora Kneževića – kažu mnogi u HDZ-u – pa to ne bi ni brat za brata učinio! Naravno da se onda postavlja zdravorazumsko pitanje: Zašto to Dukić radi? Koja je tu tajna veza njihove bezuvjetne ljubavi? Je li u pitanju neki budući dugoročni interes Branka Dukića nakon što mu prestane mandat gradonačelnika?  Vrijeme će pokazati. Jer, gradonačelnik koji drži do svog digniteta, ugleda stranke koja ga je tu postavila i do birača i javnosti, distancirao bi se što je više  moguće od kvazi investitora koji ne samo da ništa ne čini za napredak zadarskog nogometa nego ne plaća ni banalne elementarne dugove bivšim djelatnicima, fotografima… Investitora koji usprkos javno izrečenoj medijskoj sumnji ne daje dokaze gdje je i kako završio novac (keš) od prodaje ulaznica s utakmice Zadar-Segesta, itd… Branko Dukić ne samo da se ne distancira, nego usprkos kolektivnoj negativi koja je stvorena oko iluzije zvane HNK Zadar, on kao da se sudbinski uortačio s tom ekipom. Naravno, kako je vrijeme sudac svake istine, tako će ono pokazati i koji je interes gradonačelnika i njegovog revizora Kreše Karamarka koji su se poput „psa čuvara“ stavili u službu jednog suspektnog investitora iz Australije čiji je dosadašnji jedini vidljivi rezultat taj što je klub preselio iz Zadra u Biograd, a u perspektivi bi mogao završiti i u Australiji.

Branko Dukić zna da više ne može biti kandidat ni neke ŽNJ stranke, a kamoli HDZ-a za bilo koju funkciju u gradu. Zato, očito, radi što hoće i za koga hoće ne mareći što ta njegova samovolja vuče u provaliju i HDZ koji ga je stvorio na toj dužnosti. Prije sedam godina lansiran je kao novo svježe lice zadarske politike, obećavao je ideju pravde, jednakosti i morala u političkom životu grada. Od očekivanja da bi mogao postati najbolji gradonačelnik Zadra, uz bok jednome Kažimiru Zankiju, on se u sutonu svog političkog puta, bahatošću i aferama, prometnuo u nesumnjivo najgoreg gradonačelnika u povijesti Zadra. Možda bi mu kao ginekologu, u rasponu od jedan do deset, mnogi dali zasluženu ocjenu 10, ali mu se nažalost kao političaru i gradonačelniku u rasponu od jedan do deset može dati samo – nula.