Zanima li vas kako su se Zadrani u bliskoj prošlosti prevozili na gradska kupališta? Evo crtice o tomu u slobodnom prijevodu.
Do kupališta se dolazilo brodicom – traghetto ili parobrodićem – vaporetto koji se zvao “Filippo Corridoni” ( na presliku fotografije, op.a). Nalikovao je na peglu pa su ga zvali el sumpresso, šumpreš (glačalo). Taj je brodić sa svim putnicima nastradao za bombardiranja 1943.
Isplovljavao je iz luke svakih pola sata, vozio do Voštarnice, Brodarice i do mola ispred vile “Ida” obitelji Cristo pa dalje do Punta Mike gdje je koncem 19. st. izgrađeno prvo kupalište, Jakelićevo. Vlasnik je prije toga tu uzgajao krave i cijeli grad snabdijevao mlijekom.
Izgradio je i restoran na usluzi kupačima i svim građanima. Od Jakelića ga je preuzeo ugostitelj i slastičar pa hotelijer Battara , koji je izgradio prve kabine, zasadio borove i pinije oblikujući mali park kako bi privukao turiste. Izgradio je i prvi hotel za turiste, današnji hotel “Adriana” s perivojem do mora.
Tako Coen, a meni je namjera pobuditi Antenu web da Coenovu knjigu prevede i u nastavcima objavljuje. Jedinstvena je s nizom otkrića o svakodnevnom životu Zadrana toga doba. Povijest svakodnevnice kakvu drugdje nigdje na okupu ne možemo naći. Knjiga je objavljena u Zadru 2008.
