Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Silina vjetra određuje jačinu vala
(A.Gregov Jurin)
Vjerojatno neću pogoditi “što je pjesnik htio reći”,jer to duboko istinski može samo on – autor. Sve ostalo su tek mišljenja, pohvale ili pokude, kako je tko vidio. Bez obzira na to Anti Jurinom Gregovu (Jurinom u sredini s namjerom je jer je po njegovu ocu) zahvaljujem što me je “natjerao” dva puta pročitati njegov treći roman u godinama i zdravstvenom stanju kad gotovo ništa ne čitam i tek ponešto napišem
Ante Gregov je pjesnik. Uvijek i svugdje i njegov novi roman Razum uma je pjesma u prozi. Posvećenje je LJUBAVI koja je smisao i kolijevka življenja. Teče ta rijeka koritom svijesti i misli autobiografski i rekao bih kako je Razum uma ujedno i punina duše. Prošlost i sadašnjost isprepleteni svim onim ” što se duboko urezalo u dušu”(njegove riječi). Roman je uokviren s dvije ode LJUBAVI , početnom:” Sve, baš sve, na ovome svijetu ponavlja se onoliko puta koliko je bilo života umanjeno za one koji nisu znali voljeti sebe ni druge” i zaključnom, kad unučica prstićima kida latice bijeloga cvijeća govoreći:” Voli me…ne voli me… voli me”. Posljednje dvije riječi treba napisati velikim slovima. One su poruka.
Razina uma je pisana u prvom licu, što je za autora najteže. Junak romana u svemu je on. Sve se odvija kroz njega, kroz njegov um. Svi ostali likovi samo su scenografija. Filozofija je to života kroz mnoštvo upitnika i zaključaka: “Koje su me moći dovele tu gdje sam sada, a vjetrovi otpuhnuli u neba koja moja nisu” i “Jesu li zidovi iluzije tanki ili je svijest promjenjiva i jadna” stalni su pokušaji nalaženja sebe.
Ideja “izravnati različitosti među ljudima” je utopija pa će “čovjekova svijest razapeta na križu” ostati razapeta. Ante Gregov Jurin sve što piše čini iz LJUBAVI prema njegovom i našem Zadru i s porukom novim generacijama kako i koliko treba voljeti našu tradiciju i s njom nastaviti. To je najvrjednija njegova poruka.
