Smrću pape Franje rimokatolici diljem svijeta počeli su nagađati o tome tko će ga od kardinala naslijediti.
S obzirom na prirodu kardinala koje je Franjo imenovao tijekom svog papinstva, neizbježno će postojati očekivanja da će nasljednik argentinskog pape biti još jedan neeuropljanin te da bi poput Franje to mogao biti još jedan progresivac, nasuprot konzervativnom krilu Crkve. Međutim, izborni proces koji će se održati nakon što Franjo bude pokopan vrlo je tajnovit i ništa neće biti sigurno sve dok iz dimnjaka Sikstinske kapele ne prokulja bijeli dim.
Kardinali su papini najbliži suradnici, vode ključne odjele u Vatikanu i biskupijama diljem svijeta. Kada papa umre ili odstupi s dužnosti, kardinala koji su mlađi od 80 godina imaju pravo ući u konklavu kako bi među sobom izabrali novog poglavara Rimokatoličke crkve koja broji gotovo 1.4 milijarde članova.
Složeno glasovanje otkrit će vjeruju li sadašnji kardinali, od kojih je većinu postavio Franjo, da su njegovo prihvaćanje liberalnih društvenih vrijednosti i progresivna reformska agenda otišli predaleko i je li potrebno razdoblje povlačenja. Kardinali će odrediti datum početka konklave nakon što idućih dana počnu pristizati u Rim. Ona može početi najranije 15, a najkasnije 20 dana od papine smrti.
Samo papa može imenovati kardinale, a narav ljudi koje on odabere može ostaviti pečat na Crkvi još dugo nakon njegove vladavine, upravo stoga što jedan od njih može završiti kao papa. Na dan 21. travnja u Crkvi su 252 kardinala, od kojih je 135 kardinala s pravom biranja jer su mlađi od 80 godina.
Među kardinalima izbornicima 109 je imenovao Franjo, 22 njegov prethodnik Benedikt, a pet još Ivan Pavao II, uključujući i dva hrvatska Josipa Bozanića i Vinka Puljića.
Kardinali se ustoličuju na ceremonijama koje se nazivaju konzistoriji, gdje im se daje prsten, crvena četvrtasta kapa bireta, a tad se zaklinju na lojalnost papi, čak i ako to znači prolijevanje krvi ili žrtvovanje života, što crvena boja i simbolizira. Papa Franjo održao je 10 konzistorija i svakim od njih povećao izglede da njegov nasljednik bude još jedan neeuropljanin, ojačavši Crkvu u mjestima gdje je ili neznatna manjina ili gdje raste brže nego na uglavnom stagnirajućem Zapadu.
Stoljećima su većina kardinala bili Talijani, osim u razdoblju kada je papinsko sjedište bilo u Avignonu, između 1309. i 1377., kada su mnogi bili Francuzi. Stvaranje nacionalno sve šarolikijeg Kardinalskog zbora ozbiljno je započelo pod Pavlom VI. (1963.-1978.). Uvelike ju je ubrzao Ivan Pavao II (1978.-2005.), Poljak i prvi papa netalijan nakon 455 godina.
Crkva sve manje eurocentrična
Franjo je imenovao više od 20 kardinala iz zemalja koje nikada prije nisu imale kardinala, a gotovo svi su iz zemalja u razvoju poput Ruande, Zelenortskih otoka, Tonge, Mjanmara, Mongolije i Južnog Sudana ili zemalja s vrlo malo katolika poput Švedske. Nekad je više puta namjerno velike europske gradove ostavio bez kardinala, kako bi naglasio da Crkva ne može biti toliko eurocentrična.
Na drugim je mjestima, poput Sjedinjenih Država, zaobišao biskupije poput Los Angelesa i San Francisca, što se činilo kao poruka tamošnjim konzervativnim nadbiskupima.
Robert McElroy, nadbiskup Washingtona od ožujka, smatra se progresivnim i otvorenim saveznikom Franjinog pastoralnog pristupa društvenim pitanjima, kao što je zaštita okoliša i pristupačniji pristup LGBTQ katolicima.
Papino nasljeđe
Što više kardinala imenuje papa tijekom svoje vladavine, to se više povećava mogućnost da će njegov nasljednik biti netko tko ima slične poglede na crkvena i društvena pitanja. Međutim, to nije uvijek slučaj, budući da kardinali mogu izabrati osobu koja je teološki različita od prethodnika, ali se smatra najboljim kandidatom iz unutarcrkvenih razloga ili zbog povijesnog vremena u kojem se izbor odvija.
Papa Benedikt izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. dijelom zato što je Benedikt radio s Ivanom Pavlom dva desetljeća, a kardinali su željeli kontinuitet.
Mnogi od tih kardinala smatrali su ipak i da je potreban “autsajder” kao nasljednik Benedikta, koji je podnio ostavku 2013., nakon što je skandal “Vatileaks” razotkrio neefikasnu središnju upravu, koju većim dijelom nadziru talijanski prelati, crkveni dostojanstvenici s vlastitom jurisdikcijom.
U isto vrijeme, mnogi su kardinali jasno osjećali da budućnost katolicizma leži izvan ostarjele Europe, pa su izabrali Argentinca Jorgea Maria Bergoglia za katoličkog vođu i tako ustoličili prvog papu neeuropljanina u gotovo 13 stoljeća.
Iako kardinali koji su navršili 80 godina ne mogu ući na konklavu, ipak mogu utjecati na njezin ishod. Dopušteno im je prisustvovati sastancima poznatim kao generalne kongregacije koji se održavaju u danima prije početka konklave i na kojima se oblikuje profil kvaliteta potrebnih za sljedećeg papu.
Tko će biti novi papa?
Ovo su najizgledniji kandidati za novog papu.
Peter Erdo
Među konzervativcima ističe se Péter Erdő, mađarski kardinal i nadbiskup ostrogonsko-budimpeštanski. Erdő je glavni kandidat konzervativnog krila Crkve. “Ljudi ga cijene jer je snažan kanonist, odlično poznaje crkveno pravo”, rekao je Edward Pentin, vatikanski stručnjak i autor knjige Sljedeći Papa: Glavni kardinalski kandidati. “Mnogi katolici osjećaju da Crkvu treba vratiti iz stanja crkvenog bezakonja koje se razvilo pod Franjom. Erdő bi bio siguran izbor”, dodao je Pentin.
Luis Antonio Tagle
Za liberale unutar Katoličke crkve posebno se ističe ime kardinala Luisa Antonija Taglea. Nazivan azijskim Franjom zbog svojega vedrog duha i progresivnih stavova, Tagle dolazi s Filipina, a ako bude izabran, bio bi prvi azijski papa u povijesti.
Ima nešto od poniznosti pape Franje. U sjemeništu na Filipinima, gdje je živio oko 20 godina, njegova soba nije imala ni klima-uređaj ni televizor. Čak i kad je postao biskup, odbijao je koristiti službeni automobil i na posao je išao autobusom ili jeepneyjem, tipičnim filipinskim prijevoznim sredstvom.
“Prije pet ili šest godina bio je miljenik pape Franje za njegova nasljednika. Danas vodi važnu novu superdikasteriju za evangelizaciju. Prilično je jak kandidat. I još je relativno mlad”, rekao je Edward Pentin.
No, upravo bi mu mladost mogla biti prepreka. Kardinali su često oprezni kad je riječ o izboru mlađeg pape, jer bi njegov pontifikat mogao potrajati desetljećima, čime bi umanjio šanse drugih da jednog dana budu izabrani.
Pietro Parolin
Pietro Parolin, aktualni državni tajnik Vatikana, također se smatra jednim od glavnih kandidata za novog papu. Njegov ugled posebno je porastao tijekom rata u Ukrajini, kada se Vatikan predstavljao kao pošten posrednik koji bi jednog dana mogao posredovati s Moskvom kako bi se okončao sukob.
“On je vrlo sposoban diplomat”, rekao je Thomas Reese, američki katolički svećenik i autor knjige Unutar Vatikana. “Bio je glavni strateg iza međunarodne diplomacije pape Franje. Ne radi pogreške”, izjavio je.
Međutim, njegov ugled narušen je aferom s nekretninama u kojoj je Vatikan izgubio milijune eura zbog loše provedene kupnje bivšeg salona Harrodsa u Londonu. “Postavit će se pitanje je li bio nesposoban ili je odgovornost prepustio podređenima. U svakom slučaju, nešto je pošlo po zlu, a on je bio glavni. Suđenje je još u tijeku i moglo bi baciti sjenu na njegov pontifikat”, rekao je otac Reese.
Matteo Zuppi
Predsjednik Talijanske biskupske konferencije i nadbiskup Bologne smatra se jednim od izglednih kandidata. Ima 69 godina, bio je poseban papin izaslanik za rat u Ukrajini, putujući u Kijev, Moskvu, Peking i Washington.
Još 1992. godine pomogao je u okončanju građanskog rata u Mozambiku, posredujući u mirovnim pregovorima koji su se dvije godine vodili u Rimu. Suradnik je Zajednice Sant’Egidio, ugledne katoličke humanitarne organizacije posvećene društvenom radu, a među kandidatima se smatra najprogresivnijim.
Ostali kandidati
Još jedan kandidat s liberalnog krila Crkve je kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, koji dolazi s portugalskog otoka Madeire. Papa Franjo ga je imenovao na čelo vatikanskog odjela za kulturu i obrazovanje. Latinski jeruzalemski patrijarh kojeg je papa Franjo imenovao kardinalom prije dvije godine, Pierbattista Pizzaballa, spominje se kao mogući kandidat. Posvetio se Bliskom istoku, suočavajući se s brojnim krizama, uključujući sukob između Izraela i Hamasa. Prošlog Božića služio je misu u crkvi Svete Obitelji u Gazi.
Unutar Europe, kardinal Mario Grech s Malte, glavni tajnik Sinode biskupa, smatra se ozbiljnim kandidatom za vrh Katoličke crkve. Poznat je kao osoba bliska papi Franji, ali u suštini konzervativnih stavova, što ga čini mogućim kandidatom kompromisa.
Kao kandidat se spominje i španjolski nadbiskup Cristóbal López Romero, koji se preselio u Maroko 2003. godine nakon dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja u Latinskoj Americi, posebno u Paragvaju. Član je Salezijanaca, katoličke redovničke zajednice.
Izvan Europe, jedno od imena koje se najčešće spominje je kardinal Peter Turkson iz Gane.
Bio je ključni savjetnik pape Franje za teme poput klimatskih promjena i socijalne pravde. Ako ga njegovi kolege kardinali izaberu, bio bi prvi crni afrički papa u povijesti. Još jedan afrički kardinal koji se spominje je Robert Sarah iz Gvineje. Poznat je po kritikama rodne ideologije i osudama islamskog radikalizma.
Predviđanja su nezahvalna
Otkad je 2013. izabran papa Franjo, on je imenovao otprilike dvije trećine kardinala koji danas imaju pravo glasa u konklavi. “Gotovo polovica današnjih kardinala dolazi s globalnog juga. Njihove brige razlikuju se od onih u Europi i SAD-u. Zaokupljeni su globalnim zatopljenjem, siromaštvom, građanskim ratovima i korupcijom vlasti”, rekao je otac Thomas Reese, povjesničar Crkve i kolumnist Religion News Servicea.
“Sve je to lokalna politika. Svaki kardinal želi znati kako će sljedeći papa biti doživljen u njegovoj zemlji. Je li to netko tko će me slušati, tko govori moj jezik? Mogli bi izabrati papu s globalnog juga”, rekao je. Prema pravilima Vatikana, kardinali moraju postići dvotrećinsku većinu kako bi izabrali novog papu, a glasanje se održava u Sikstinskoj kapeli. Za sada nema jasnog favorita. Proces je toliko nepredvidiv i zatvoren da je teško bilo što prognozirati.
“Kad je Benedikt XVI. dao ostavku, bio sam uvjeren da nema šanse da izaberu isusovca. Ipak su ga izabrali. To je pokazalo koliko malo zapravo razumijemo kako stvari funkcioniraju”, rekao je otac Reese, prenosi Index.hr.