Gradska ribarnica jutros je živnula kao nikada prije…Veliki petak, dan kada tradicija nalaže ribu na stolu, okupio je Zadrane svih generacija ispod visokog stropa ribarnice, gdje su se miješali glasovi prodavača, miris mora i nervoza domaćica koje su pažljivo birale savršen file.
Već od ranih jutarnjih sati formirao se živi zid ljudi koji se micao kroz ulaz ribarnice. Svatko je imao svoju misiju- netko po srdelu, netko po škarpinu.
– Evo gospe, friška orada, fala Isusu, dovikao je jedan ribar, ruku do lakta u ledu, dok je drugima riba letjela u vrećice. Cijene? Prilagođene prazniku, naravno, ali gužvi to nije smetalo. Ni komentari poput “ajme, skupa je, ali bar je friška!” nisu omeli kupce – jer danas se ne gleda toliko na cijenu.
Prodaja je, očekivano, bila izvrsna.
– Ovako dobro ide možda još samo na Badnjak, kaže jedan od ribara dok, znojan, iz ladice izvlači posljednje pakiranje očišćenih liganja. Danas svatko želi nešto posebno. Čak i oni koji inače ne kupuju ribu, danas su došli.
Atmosfera je bila gotovo svečana, kao da cijeli grad zna da će večeras iz svake kuhinje mirisati na more. Nekolicina turista u prolazu gledala je prizor s osmijehom, hvatajući kadrove mobitelima, ne znajući da tu, u toj ribarnici punoj vike i soli, leži srce zadarske svakodnevice, posebno u ovakve dane.
Dok su se torbe punile i redovi polako smanjivali, prodavači su na sekundu odahnuli kako već dugo nisu imali priliku, s ponosnim i zadovoljnim licima.
