Na Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja 2025. godine, na Gradskom groblju u Zadru održana je komemoracija u čast borcima koji su u Drugom svjetskom ratu dali život za oslobođenje grada od fašizma i nacizma. Položeni su vijenci, zapaljene svijeće i odana tiha, dostojanstvena počast onima koji su u Drugom svjetskom ratu branili slobodu.
Unatoč značaju datuma koji se obilježava u cijeloj demokratskoj Europi, na događaju se nisu pojavili aktualni politički dužnosnici Grada i Županije, kao ni predstavnici oporbenih političkih stranaka. Nije se isto tako pojavio niti jedan od kandidata za gradonačelnika Zadra i župana Zadarske županije. SDP-ov gradonačelnički kandidat Danijel Radeta, položio je vijenac ranije, ali nije bio nazočan na komemoraciji upriličenoj u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra čiji je predsjednik Miljenko Letinić.
Uklonjen antifašistički spomenik
Nakon ceremonije razgovarali smo s građanima koji su nazočili događaju, a koji nisu krili svoje razočarenje zbog, kako tvrde, sustavnog ignoriranja i marginalizacije antifašističke povijesti u Zadru od strane gradskih i županijskih vlasti.
Jedan od prisutnih istaknuo je:
– Policija i karabinjeri u Italiji na Dan oslobođenja idu u paradnim uniformama, s ponosom kažu: ‘Mi smo pobijedili nacizam.’ A kod nas? HDZ i Erlić sklonili su antifašistički spomenik na Muraju. Uredili su ga, sve je bilo spremno za otvaranje, i onda – pred samo otvorenje – jednostavno ga maknuli. Mora da im je netko sugerirao. Jer njima antifašizam smeta. Kad objavimo nešto o toj temi, javljaju nam se povjesničari i pišu kako partizani nisu oslobodili Zadar.
Isto tako, malobrojni sudionici ove komemoracije iskazali su i zabrinutost zbog izostanka rasprave o ovoj temi među kandidatima za gradonačelnika:
– Postavljamo pitanja ovim kandidatima – što oni misle o partizanskim spomenicima, o imenima ulica, o ustaškom spomeniku ispod županije. Nitko ne odgovara. I DORH-u smo sve prijavili. Nema odgovora. Šutnja.
Dodaju i da se u nekim dijelovima grada postavljaju ploče s porukama koje otvoreno relativiziraju antifašistički pokret:
– Na onome prijelazu na Velebitu imamo spomenik koji kaže da su partizani i komunisti ubili te i te ljude, imenom i prezimenom. A to su bili špiljari koji su se borili protiv nas i nakon što je rat završio. Šutimo, a trebamo ih pitati. Znate onu – dijete koje ne plače, majka ne čuje.
“Student me pitao kako se usudimo svirati himnu”
Jedan stariji gospodin koji je došao odati počast poginulim borcima narodnooslobodilačke borbe rekao nam je:
– Toliko truju mlade da nas je nedavno jedan mladić, student na sveučilištu, pitao kako se uopće usudimo svirati himnu. To me duboko potreslo.
Nakon toga jedan od sudionika podijelio je svoju osobnu priču:
– Djeca su mi u ratu bila zlostavljana, izbacivana iz škole. Mene su zatvorili bez ikakvih argumenata, bez papira. Ganjali su me 25 godina, sve dok nisam stekao uvjete za mirovinu. Nisam mogao naći posao. Privatnik me zaposlio, konobario sam. Onda su njega nazvali i rekli mu da će mu uništiti obitelj, zapaliti poduzeće ako me ne otpusti. Zamolio me da odem – i jesam. Ali taj čovjek, koji je imao savjest, deset mjeseci mi je davao plaću dok nisam otišao u mirovinu.
Supruga se boji moje knjige
Na kraju, isti sudionik nam je otkrio kako je svoja iskustva pretočio u knjigu:
– Napisao sam knjigu o svemu što se dogodilo. Dao sam je na pregled profesorima, doktorima u Zagrebu – oduševljeni su. A moja žena, kad joj spomenem knjigu, počne plakati. Kaže – ubit će nas. Je li to slobodna Hrvatska? Je li to demokracija i sloboda?”
Ova svečanost, iako skromna jednostavna, odala je počast borcima NOB-a, a istovremeno otkrila je duboke pukotine u društvu – u odnosu prema povijesti, prema istini i prema temeljnim vrijednostima.