„DUŠEVNE BOLI“ Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu našoj novinarki koju je Mario Pešić tužio tražeći odštetu od 4.000 eura!

Presudom Vrhovnog suda RH na čelu s predsjednikom Vijeća Đurom Sessom završena je devetogodišnja novinarska kalvarija započeta tužbom bivšeg predsjednika Općinskog suda u Zadru, Marija Pešića, koji je od novinarke Antene Zadar kao odštetu tražio 3.981,68 eura ili tadašnjih 30 tisuća kuna.

Naime, Vrhovni sud na adresu tužene novinarke Marine Vlakić ovih je dana poslao presudu obrazlažući zašto su odbili Pešićev “Prijedlog za dopuštenje revizije” vezano za novinski tekst objavljen u Zadarskom listu u kojemu je radila te 2016. godine, a zbog kojega je Pešić podnio tužbu radi naknade štete, iako je bila samo riječ o intervjuu s tadašnjim predsjednikom Općinskog suda u Zadru, Željkom Rogićem, u kojemu je prenijela njegove izjave o kandidaturama sudaca s bolovanja. Dakle, nije se uopće radilo o nekakvom komentaru niti stavu autorice članka.

Rogić je u tom intervjuu prozvao dvojicu sudaca, među kojima i Marija Pešića, da s bolovanja prikupljaju dokumentaciju za kandidaturu za predsjednika Općinskog suda, nakon čega je Pešić podnio tužbu protiv autorice intervjua s njegovim tadašnjim šefom Željkom Rogićem.
Zbog objektivnosti suđenja predmet je delegiran Općinskom sudu u Zagrebu, na kojemu je, nakon saslušanja svih svjedoka, dana 6. veljače donijeta prvostupanjska presuda kojom se novinarku Vlakić oslobađa svake krivnje.

Na nju je Pešić, međutim, podnio žalbu, ostajući pri zahtjevu o isplati novčane naknade od 3.981,68 eura, no Županijski sud u Zagrebu 11. lipnja 2024. godine potvrđuje prvostupanjsku presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu te novinarku oslobađa svake krivnje.

Pešić je u međuvremenu razriješen dužnosti predsjednika Općinskog suda zbog optužnice za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenje službene dokumentacije te je 2. siječnja prošle godine morao napustiti sud. Istodobno Državno sudbeno vijeće izreklo mu je mjeru udaljenja s dužnosti te ga 11. travnja ove godine suspendiralo već – šesti put.

I u ovako teškoj profesionalnoj i osobnoj situaciji (bez posla i s polovicom plaće) Pešić ipak ne odustaje od daljnjih pravnih instrumenata kojima želi dokazati da je on u pravu, a novinaka Marina Vlakić u krivu, te pomoć sada traži od najviše sudske instance – Vrhovnog suda!

Ovoj najvišoj pravosudnoj instanci u RH podnosi tako “Prijedlog za dopuštenje revizije” pozivajući se čak i na – Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, navodeći im kako mu je zbog pogrešne “primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda povrijeđeno pravo na štovanje i zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, zajamčeno čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, odnosno člankom 8. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”.

Vrhovni sud ove optužbe ipak odbacuje te u konačnici novinarki definitivno potvrđuje oslobađajuću presudu. U odluci koju potpisuje predsjednik Vijeća Đuro Sessa navode da “Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Maria Pešića, …protiv tuženice Marine Vlakić, radi naknade štete, riješio je: Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje”.

– Naime, pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: – da sporni članak „…objavljen dana 13.4.2016. godine (…) u cijelosti predstavlja izjave, tvrdnje i razmišljanja tadašnjeg predsjednika suda u Zadru, Željka Roglića…“, – „…sud utvrđuje da je tuženica u utuženom članku napisala upravo ono što joj je Željko Rogić rekao, jer to posebno proizlazi iz analize reagiranja Željka Rogića objavljenog 18.4.2016. godine…“, – „…prema dokumentaciji proizlazi da je tužitelj na bolovanju bio od 8.2.2016. godine, da je predsjednik suda dopisom dana 29.2.2016. godine od HZZO-a zatražio provjeru opravdanosti bolovanja i da je HZZO dopisom dana 15.3.2016. godine predsjednika suda obavijestio da je izvršena kontrola i da je tužitelj opravdano na bolovanju…“, – „…dakle, točno je objavljeno da je predsjednik suda tražio provjeru opravdanosti bolovanja za tužitelja…“, – „…da tuženica utuženi članak nije napisala uz namjeru nanošenja štete tužitelju i ne radi se o stupnju krivnje koji je potreban da bi tuženica odgovarala za štetu po odredbi čl. 1061. st. 2. ZOO-a…“, – „…da je tuženica vjerno prenijela sve što je od svojih sugovornika saznala (predsjednika suda i tužitelja) i da nije izmišljala niti neistinito iznosila tvrdnje napisane u članku…“, – „…da problemi u radu Općinskog suda u Zadru svakako jesu tema od javnog interesa…“ – te, da „…upravo iz ovakvog odgovora tužitelja jasno proizlazi da su mu prezentirane od tužene informacije koje je dobila od Željka Rogića te takvim odgovorom je tužitelj osporio iznesene sumnje od Željka Rogića, a to je da razlog bolovanja nije premještaj…“, stoji u obrazloženju Vrhovnog suda.

Pešić na kraju, dakle, ne samo da nije dobio traženih gotovo 4.000 eura, već je novinarki morao platiti i parnični trošak od 1.250 eura.

No nije bitno to, kao što nije bitna ni ova presuda kao pojedinačni slučaj, već kao dokaz da se u hrvatskom pravosuđu ipak događaju svojevrsni pomaci koji pokazuju da novinari više nisu – barem ne u tako velikom opsegu – mete koje su političari i suci jedno vrijeme nemilice tužili, naravno, tražeći od njih poveća novčana sredstva. Ovo je, osim toga, i još jedan dokaz da rad sudaca i pravosudnih tijela i dužnosnika nije izuzet od interesa javnosti i medijske kritike. Naprotiv, u demokratskom društvu nitko, pogotovo ne tijela javne vlasti, ne može imati status nedodirljivih čiji se rad ne bi smio javno prezentirati i kritički valorizirati.