BRAVO ZADARSKI AZIL I HGSS Ante, pas s lavljim srcem: Dirljiva priča o spašavanju koja vraća vjeru u ljude…
Na skrivenom, divljem i često neprohodnom terenu kod Kudinog mosta, gdje rijeka Krupa kroji pejzaž kakav se rijetko viđa, odigrala se priča o hrabrosti, upornosti i beskrajnoj ljubavi prema životu. Priča koja dokazuje da granice dobrote ne postoje i da su ljudska srca, kad odluče pomoći, spremna na najveće napore, kao prije neki dan baš tu podno obronaka Velebita.
Tamo, među stijenama i slapovima, ležao je pas koji više nije imao snage ustati ni potražiti pomoć. Bio je to trenutak kada su ljudska volja i suosjećanje pokazali svoje pravo lice, veliko, puno dobrote i ponosa. Turisti su ga prvi zamijetili još u utorak, ali kako je došao do dna kanjona i koliko je dugo tamo ostao, ostaje misterij. Vijest o njemu širila se društvenim mrežama, dirala srca i pokretala lavinu dobrote posvuda oko nas.
Na poziv za pomoć odazvale su se Davorka i Mirna iz Zadarskog azila, koje su ga prve krenule potražiti. No, kad su ga pronašle, shvatile su da ga same neće moći izvući. Ante, kako su ga kasnije nazvali, bio je pretežak i previše iscrpljen, mrcina od psa, kako su ga same opisale, nalik na njihovog pokojnog ljubimca Sargusa.
U tom trenutku na scenu stupaju junaci u crvenom — članovi zadarske stanice HGSS-a. Kad mnogi odustanu, oni kreću. I tako su se u noći, opremljeni nosilima, spustili do nemoćnog psa i krenuli u mukotrpno izvlačenje, više od sat vremena, uzbrdo, po skliskim kamenim stazama i strmim usponima, njih dvoje su ga nosili prema sigurnosti. Kad su napokon stigli, bilo je već duboko u noćnim satima.
U jedan iza ponoći Ante je stigao u azil. Bio je toliko slab da nije mogao na noge, a ispod guste dlake otkriven je šokantan prizor — tijelo puno stotina crva. Bilo je jasno da mu je potrebna hitna pomoć. Cijelu noć i jutro proveo je na tretmanima: terapije, vitamini, razni testovi i snimanja, sve kako bi mu spasili život. Iako i dalje ne može stajati, njegova upornost, snaga i miran pogled govore više od riječi. On će se oporaviti, uvjereni su u azilu, jer u njemu čuči lavlje srce, srce borca. Dobio je ime Ante, u čast svom spasiocu koji ga je, zajedno s kolegicom Dorom, izvukao iz bezizlazne situacije…
„Što reći osim ljudi, skidamo vam kapu! Hvala HGSS-u što ste spasili još jedan život“, poručuju iz azila, naglašavajući da je zahvaljujući njihovoj brzoj reakciji, ali i toplini i brizi volontera, Ante dobio drugu priliku.
I dok se sada oporavlja i polako vraća snazi, njegov pogled i priča nadahnuće su svima nama. Podsjećaju nas da su djela dobrote i humanosti najvrjedniji dar koji možemo ostaviti svijetu. Ante je dokaz da, kad se spoje ljudska upornost i srce, ni najteži put nije nemoguć. U njemu sada raste nada da će pronaći svoj topli dom, daleko od hladnih stijena kanjona, okružen ljudima koji će ga voljeti i čuvati. Jer svatko zaslužuje šansu za novi početak. (PL)
