ODGOVOR NA OPTUŽBE Sinovčić: Preporučujem Marku terapiju jahanjem! Možda me prestane sanjati

Marko Pupić Bakrač i dalje pati od kroničnog renoitisa. Muči ga Reno. S njim u mislima se budi i s njim u glavi liježe. Na svakoj, ali doslovce svakoj sjednici županijske skupštine, on priča samo o Renu. Ne zanimaju ga više ni razvojni projekti, ni opći interes zajednice, ni gospodarstvo, ni kultura, ni školstvo, ni zdravstvo. Opsjednut je samo jednom jedinom temom, jednim jedinim imenom – Renom Sinovčićem. Ta mu je dijagnoza, doduše, davno uspostavljena, ali se očekivalo da će vremenom bolest nekako splasnuti, no ona više nije akutna nego debelo kronična. Čini se da nema te terapije koja mu može pomoći. Jedini blagi placebo efekt pruža mu županijska govornica za kojom – kao što je već filigranskom preciznošću lako unaprijed predvidjeti – on pokuša smiriti nakupljene frustracije pričajući „eseje“ posvećene Renu.

Budući da na doslovce svakoj županijskoj skupštini od svršetka izbora do danas, on javno priča o Renu Sinovčiću, pitali smo samog Rena Sinovčića kako on objašnjava tu Markovu opsesivnu zaokupljenost njime, odnosno nepresušnu potrebu da ga od sjednice do sjednice, ničim izazvan, proziva, kritizira i analizira.

Sreća da ne živimo na Divljem zapadu jer bi Marko Pupić Bakrač sigurno naručio kaubojske plaćenike da me ubiju – promptno, smijući se, odgovara na naš upit Reno Sinovčić.

Kako to mislite, zašto? – pitamo ga.

Znate kako stvari funkcioniraju na Divljem zapadu, gledali smo u kaubojskim filmovima. Kad na primjer neki kauboji opljačkaju diližansu, a uoči ih netko tko se tu zatekao, oni takve svjedoke likvidiraju jer se nikad ne zna kada će taj svjedok progovoriti o tome što zna, što je vidio.

Okej, ali kakve to ima veze s odnosom Pupića Bakrača prema Vama? Jeste li Vi njemu neki neugodan svjedok?

Pa, vidite, postoje dvije situacije kojima sam ja svjedočio, a zbog kojih bi naš nesretni Marko najradije da me nema. On zna da ja jako dobro znam i da sam vidio papir koji jasno dokazuje da je on bio ključni akter afere konjokradica iza Oluje. On je taj papir potpisao i izdao i na temelju njega su se konji švercali. To je utvrdila naša policija i zbog toga je pokrenut optužni postupak protiv njega kao prvoosumnjičenog. To što je „tata“ sredio da se njegovog malog konjokradicu poštedi je druga stvar, ali postoji dokumentacija koja jasno potvrđuje njegovo učešće u tome. Čovjek je zaradio epitet konjokradica i to će ga pratiti cijeli život. Našeg Marka to jako svrbi, pa je odlučio ostatak svoje jadne političke karijere posvetiti meni. Poznato je da mržnja izjeda onog koji mrzi, žao mi ga je. Preporučujem mu terapiju jahanjem, kažu da je vrlo efikasna.

Koja je druga situacija?

Jednom sam slučajno naišao na situaciju u kojoj se jedan poznanik jako svađao s Markom i svašta mu izgovorio rekavši mu između ostalog: „Ma ne znaš ti ni ko ti je dicu napravija,  a kamoli…“. Kako poznajem tog čovjeka koji se svađao s Markom, upitao sam ga malo poslije, čak i ukorio, kako može tako nešto reći, pa to su teške riječi. „Je da je Marku pamet ko u tukca, a glava mu konjska, ali ipak je to komad čovika, pa di bi Katica takvog frajera izdala“ – kažem ja tom čovjeku da ga smirim, čisto da ne pomisli kako ga samo optužujem, a on onako ljut odmahne rukom i ode psujući. Eto, na njegovu nesreću, bio sam svjedok te svađe pa Marko u meni vidi neugodnog svjedoka za kojeg bi, da živimo na Divljem zapadu, platio samo da me nema.

Doduše, ima ih još u ovom gradu, u gospodarstvu, politici, sportu i u drugim područjima, o kojima i previše toga znam, ali, eto, ne idem uokolo i ne pričam o tome. Ne bi ni o ovom konjokradici trošio riječi, ali eto toliko čezne za mnom da me svaki put s govornice poziva i proziva pa čisto da mu udovoljim.

Marko Pupić Bakrač ima također neke poveznice s Novigradom, je li možda postoji neko rivalstvo među vama iz nekih prošlih vremena? Jer, ovolika njegova opsjednutost Vama teško se može racionalno shvatiti.

Za ove dvije situacije znam da ga žuljaju, a ima li nešto dublje što njega muči u glavi i u srcu, ne znam. Nisam ja psihijatar. Što se tiče njega i Novigrada, da on je polu-Novaljac, po materinoj strani. Ja znam da kad smo bili u mladim godinama, ja sam uvijek bio omiljen u društvu, predvodnik, prijatelji su me voljeli, curama sam bio drag, a i ja sam svima bio na ruku i pomagao sam ljudima. Ja sam, ajmo tako reći, uvijek bio, kako kažemo, neka „faca“ u svome mistu, a Marko bi onako stajao ko neki panj na mulu, nebitni marginalac. Možda čovjek liječi neke stare komplekse,  tko će ga znati!?

On Vama i o Vama redovito šalje poruke s govornice. Želite li Vi njemu poslati neku poruku?

Čovjek me tako dobro zabavlja da bi ga najradije nagradio i stao u njegovu obranu od ovih zlih glasova koji dovode u pitanje njegovo poznato poštenje, čestitost i muškost. Ma di bi takva ljudina švercala konje, falsificirala 520 potpisa na izborima i pala na ispitu muškosti!? Nije meni teško braniti našeg Marka, branio sam ga kad su ga zaštitari na Gradskom vijeću vukli po podu ko prase, a obranio sam mu od miniranja i kuću u Novigradu koju mu je ćaća bespravno izgradio u socijalizmu.

A što se tiče njegove „muke ježove“ da me stalno optužuje, poručujem mu: Dragi moj konjokradičiću, ja ću svoju nevinost po pitanju nogometa, budi siguran, dokazati, u najgorem slučaju do Strasbourga i Washingtona. Ali ti svoju nečasnu ulogu u operaciji krađe konja i svega što je o tebi dobro poznato u ovome gradu (sram me i pomisliti kako se osjećaš), nećeš nikad moći demantirati.

Redakcijska napomena:

U slikovnoj ilustraciji ovog članka poslužili smo se stilom i praksom koju smo “naučili” od Marka Pupića Bakrača koji voli na svoje majice tiskati životinje s glavama ljudi koji mu ne pašu. Eto, probali smo na trenutak shvatiti svijet očima ovog političara i otkrili da svijet gledan njegovim očima izgleda banalno glup i glupo banalan. Ispričavamo se konju na slici.