Zamislite da dolazite u bolnicu iz puke potrebe. Bolesni ste, zabrinuti ste za člana obitelji, vodite dijete na pregled ili neku hitnu intervenciju. I prije nego uopće zakoračite u čekaonicu, suočeni ste s prvim troškom, parkingom. Tako je to već godinama ispred Opće bolnice Zadar, gdje se parkiralište naplaćuje svima – pacijentima, posjetiteljima, čak i samim zaposlenicima. A većini pacijenata jednako onoliko koliko i onima koji tu auto ostavljaju kako bi otišli na piće ili na plažu.
Kontaktirali smo ured ravnatelja kako bi nam bolje pojasnili ovu praksu. Iako je sustav naplate uveden s argumentima koji zvuče razumno, građani, pacijenati i zaposlenici bolnice smatraju da je riječ o sustavu koji pogađa upravo najranjivije i one koji čine zdravstveni sustav.
– Opća bolnica Zadar uvela je sustav naplate parkiranja temeljem Odluke Upravnog vijeća ustanove, u cilju uređenja prometa unutar kruga bolnice. Motiv nije ostvarivanje dodatnih prihoda, već osiguravanje dostupnosti zdravstvene zaštite – za pacijente, roditelje djece na liječenju, osobe s invaliditetom te hitne i servisne službe, rekli su iz ureda ravnatelja.
U odgovoru se nadalje navodi da je do sada bilo slučajeva zloupotrebe, dugotrajnog parkiranja bez stvarne potrebe, uključujući takvo ponašanje i od strane djelatnika, čime su onemogućeni pristup i parkiranje onima kojima je to najpotrebnije. U tom kontekstu dodatna kontrola pristupa zvuče kao potrebne mjere. Ali ključan je problem upravo u načinu njihove provedbe.
Naime, kako nam je potvrdio jedan zaposlenik OB Zadar koji je želio ostati anoniman:
– Nema drugog parkinga, to je jedini. Mjesečno bi trebali plaćati oko 20-30 eura samo da odradimo svoj posao.
Suština problema je da ni djelatnici bolnice nisu izuzeti iz naplate. Iako se navodi da imaju pravo na „povlaštene mjesečne karte“ izvan užeg kruga bolnice, zaposlenik nam je rekao da je onaj parking ispred bolnice, jedini parking. Zdravstveni djelatnici koji već ionako podnose visoku razinu stresa, primorani su dodatno plaćati za pravo dolaska na vlastito radno mjesto. Time se narušava osnovni standard radnih uvjeta u zdravstvu.
Zabrinjava i činjenica da se naplata odnosi i na pacijente koji dolaze na redovite preglede, terapije ili koji ostaju dulje uz hospitaliziranog člana obitelji. Iako su hitni slučajevi, osobe s invaliditetom i roditelji djece u hitnim situacijama službeno izuzeti, bolnica za te slučajeve navodi naknadne prigovore koji bi se mogli uvažiti. To znači da čak i ako imate valjan razlog za oslobođenje i dalje morate unaprijed platiti, pa tek poslije dokazivati pravo na povrat. To samo dodatno opterećuje građane, a posebno one koji se nalaze u emocionalno teškim i fizički zahtjevnim situacijama.
Za roditelja koji dovozi dijete na terapiju tri puta tjedno, svaki euro više je opterećenje. Za umirovljenika koji dolazi na kontrolu dodatni trošak može biti razlog da preskoči kontrolu. Ako sustav zbog zlouporaba uvodi naplate, onda mora razviti rješenja koja neće penalizirati ljude kojima je pomoć najpotrebnija i one koji tu pomoć svakodnevno pružaju. I koji ovako postaju žrtve onih koji zloupotrebljavaju sustav.