Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Nakon što nas je 2020. u 92. godini života zauvijek napustio poznati i omiljeni naš sugrađanin Vjekoslav Surać, godinu dana kasnije za njim je otišao i njegov znameniti atelje ” Foto Vjeko ” po kojem je taj naš slavni fotograf bio poznatiji nego po svome imenu i prezimenu. Poslije 71 godine intenzivnog života, ” umro ” je i taj jedan od najprepoznatljivijih urbanih, djelatnih simbola Zadra. Na zatvorenim vratima prostorije, u kojoj je sedam desetljeća ” živio “, u ” mrtvom” ugođaju bijela neka “osmrtnica “. Na njoj je pisalo, da je iselio na drugo mjesto (nije pisalo gdje), što je bila samo dobronamjerna obmana, da je još uvijek živ. Jer istina je, kako je s Vjekom umro i atelje. A i da je bilo gdje drugo preseljen, samo bi životario i nikada više ne bi imao onakvu karizmu koju je na starome mjestu stekao.
I Vjeku i atelje znali smo svi – ne samo Zadrani, nego i ljudi iz zaleđa i unutrašnjosti i kad bi im trebala fotografija, nisu govorili: Idem u Zadar kod fotografa, nego: Idem se slikati kod Foto Vjeke. A o Vjeki, maestru zanatske (i dijelom umjetničke) fotografije, velikom kavaliru i humanitarcu te svjetskom putniku i njegovom ateljeu, ostaje samo sjećanje. Kao što priložena fotografija Vjeke i Branka Morića ispred ” Foto Vjeke ” prikazuje, nekad bilo pa da se ne zaboravi. Odlaze nam poznati i zaslužni sugrađani, s njima i prepoznatljiva obilježja grada. Sve stari i prolazi, samo se Zadar podmlađuje i za sva vremena ostaje. A naše je zadovoljstvo što smo bili tu.
Privitak
Misalju po deželjah prohajajući
Tako je naslovljena knjiga gospođe prof. dr.sc. Divne Mrdeža Antonina, ” književnopovijesni prilozi o ranonovovjekovnoj književnosti u Zadru “. Djelo je predstavljeno kao oproštaj od profesorskog djelovanja na Sveučilištu u Zadru i odlaska profesorice u mirovinu. Zahvaljujemo joj na ovom djelu, kao i na njenom cjelokupnom radu na našem Sveučilištu.