ZAŠTO SAMO JEDAN? Giuseppe Pino Giergia podigao buru pred obljetnicu slavne titule!

Obilježavanje 40 godina od jednog od najsjajnijih trenutaka u povijesti zadarske košarke, naslova prvaka Jugoslavije iz 1986., u Zadru je otvorilo prostor ne samo za slavlje, već i za različita viđenja tog velikog uspjeha. Te godine Zadar je u finalu u Zagrebu nadigrao moćnu Cibonu, a generacija koja je to ostvarila i danas ima posebno mjesto u srcima navijača.

Pred Zadrom je dvodnevni program koji spaja emociju i nostalgiju s pogledom prema budućnosti kluba. Središnji događaj zakazan je za nedjelju navečer na Narodnom trgu, gdje će se uz veliku feštu odati počast slavnoj generaciji koja je ispisala povijest.

Ipak, dok se grad sprema za slavlje, jedan od ključnih ljudi tog vremena, legendarni Giuseppe Pino Giergia, na sve gleda iz nešto drukčije perspektive. Danas 89-godišnjak, tadašnji direktor Kluba, ne osporava važnost trofeja, ali ga ne vidi kao jedinstveni vrhunac.

– Treba se sjećati tog naslova s veseljem. Vlado Đurović je tu utakmicu vodio izuzetno dobro i tada sam mu čestitao na velikom uspjehu. Ali to je bio samo jedan u nizu naših naslova, podsjeća Giergia, naglašavajući kako je riječ o šestoj tituli prvaka Jugoslavije za Zadar.

Dok mnogi upravo 1986. ističu kao najveći trenutak kluba, Giergia takvu tezu ne dijeli.

– Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali smatram da je pet naslova prvaka više, nego biti prvak jednom, kaže.

Podsjeća i na velike europske pobjede koje su često nepravedno u sjeni.

– Pobjeđivali smo velike protivnike u Kupu prvaka. Žalgiris smo dobili u Zadru, pa i u Kaunasu s velikom razlikom, kao i Real Madrid kojeg smo uvjerljivo svladali pred našom publikom. To su stvari koje se također moraju pamtiti, ističe.

Zato se, priznaje, ne poistovjećuje u potpunosti s idejom da se baš ova obljetnica posebno izdvaja.

– Ne znam zašto bismo slavili samo taj naslov. Ako ćemo slaviti, onda treba obilježiti i prethodnih pet, govori Giergia otvoreno, dodajući kako će možda doći na događaj ako mu to obveze dopuste.

– Doći ću ako budem imao slobodan termin, poručuje.

Giergia, koji je godinama bio uz igrače i klub smatra da nema potrebe za pretjeranim idealiziranjem prošlosti.

– Sve te igrače sam trenirao i dobro znam tko je što napravio. Ne treba od toga raditi čuda, poručuje legenda zadarske košarke.

Na kraju se osvrnuo i na svoj današnji odnos s klubom i gradom, ne skrivajući gorčinu.

– Ne dolazim na utakmice. Zašto bih? Kakav ja tretman imam u ovom gradu. Stavljali su mi lisice, dobio sam i dvije godine zatvora, doduše nepravomoćno. To dovoljno govori, zaključio je Giergia.

Tako će obljetnica velikog uspjeha, uz slavlje i ponos, otvoriti i neka složenija pitanja odnosa prema prošlosti, legendama i nasljeđu koje je oblikovalo zadarsku košarku.