Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Najlakše je odustati i pobjeći u svoj strah, zatvoriti se duboko u sebe i sudbini prepustiti. Najteže je ustrajati, suprotstaviti se i boriti, naročito kad su izgledi gotovo nikakvi, kad je ostala samo iskra u zapretanoj vatri .Takvi su posebni. Takvi sve pobjeđuju i svih nas nadahnjuju spoznajom kako nade u uspjeh i dobro uvijek ima. Takvi svijet čine boljim, jer vraćaju vjeru u život, u ljubav, u nas. A takva je knjiga “Čudesni mali crveni kišobran”, jer je i njena autorica Vlasta Franičević takva. Naša znamenita sugrađanka, znanstvenica širokog međunarodnog priznanja i poštovanja, darivala nas je romanom, prvom književnom tiskovinom izvan njenih poznatih stručnih publikacija. Što taj roman znači, što je s njim htjela poručiti, kazala je na njegovu predstavljanu u Gradskoj knjižnici u Zadru prošle srijede. Roman uokviruju prvi i zadnji tekst u njemu; od grozne, teške spoznaje o gotovo neizlječivoj bolesti, do prelijepe pobjedničke nad tim zlom. Pisan je u trećem licu jednine, što je također njegova univarzalna poruka, jer se može odnositi za svakoga i na svih. Stil pisanja je lagan, svakome razumljiv i protočan, čime ga posebice čine njene profinjene pjesničke osmislice, kojima se Vlasta otkriva i kao pjesnička duša, te je u dijelu ovog romana predstavila se kao pjesnikinja u prozi. S obzirom na njen neuništivi optimizam,na najveću životnu pobjedu i njenu pjesničku dušu, nakon prvog romana treba očekivati i prvu zbirku pjesama. Prvijenac Vlaste Franičević je osebujan i ne može ga se osvrtanjem ispričati, nego ga treba doživjeti, a to se može samo čitanjem. Pročitajte tu Vlastinu knjigu. Ona je za svih nas, za bolesne i zdrave, ona je univerzalna poruka svima. Tri teksta; s početka, iz sredine i s kraja, ukratko roman najbolje prikazuju.
Utrčala je pod tuš kao i svakog jutra, uvijek kasneći na posao. Prohladna voda olakšala je vrućinu toga srpanjskog dana i već je razmišljala što sve treba danas obaviti. Možda stigne i na večerašnji koncert, jedan od prvih koji su najavljivali bogato kulturno ljeto u njezinom malom, najdražem gradu? Istovremeno se već omotavala velikim ručnikom, kad je odjednom neko čudno upozorenje protrčalo njezinim mislima. Što se dogodilo? Što je bilo to što ju je izbacilo iz rutinske jutarnje ravnoteže, promislila je. Koncentrirala se i vratila na taj trenutak, što je to bilo? Zašto je njezina ruka zastala na trenutak dok je omotavala ručnik? I odjednom bljesak, prisjećanje, nešto nije bilo kako treba…Spustila je ručnik i prošla rukom preko dojke osjetivši pod prstima ono što je izazvalo alarm.
= = =
Kako da živim dva života odjednom, razmišljala je šetajući, jedan u ovoj nestvarnoj ljepoti i drugi u onoj sumornoj sobi u koju se moram vratiti. Sjela je na klupu i zatvorila oči puštajući suncu da ju nježno zagrli i odnese taj tračak tuge koji se pojavio iz neke skrivene ladice njezine svijesti.
= = =
Prošla je jedna jesen, jedna zima, jedno proljeće, evo uskoro i jedno ljeto. Čudni dani njezinog života, drugačiji od svih dotadašnjih i činilo joj se, da više ništa nikada neće biti isto. Jesam li ja ostala ista, pitala se provlačeći ruku kroz Bepovu ( njen mačak; op. D.M.) svilenkastu dlaku. Imala je osjećaj kao da je završila neki dugoročni zadatak, dovela do kraja neki projekt, kao toliko puta do tada, i kao da nije ona sama bila središte i fokus svega. Ni u jednom trenutku nije posumljala u ishod liječenja…