APEL Zadranka upala u rupu i slomila nogu; Poručuje: Zamislite da se ovo dogodi nekoj baki

Tko je odgovoran kada netko zbog neograđene i/ili propisno neobilježene rupe na javnoj površini padne i slomi ruku ili nogu?

Pitanje je ovo koje se nameće nakon svega što je doživjela naša sugrađanka, inače poznata pjesnikinja i novinarka Nikolina Mojić Aleksić. Njoj se upravo to dogodilo, u neposrednoj blizini ulaza u zgradu na adresi Franje Tuđmana 36C, gdje i stanuje.

U jednom trenutku, hodajući tom trasom, nehotice joj je noga upala u to udubljenje, izgubila je ravnotežu i pala zadobivši prijelom na desnoj nozi.

O tom nesretnom događaju, gospođa Nikolina kaže:

“Na ovoj adresi živim nešto više od 37 godina i mogu vam reći da je zaista žalosno što u 21. stoljeću nitko od nadležnih institucija – ni Grad, ni komunalni odjel, ali ni predstavnik stanara – očito ne vodi dovoljno brige o ovakvim oštećenjima pred ulazima u stambene zgrade.

Meni, nakon tri operacije kralježnice, jedan ovakav prijelom, odnosno pad na ovakvom mjestu, ne može donijeti ništa dobro. Kakva me budućnost čeka i kakav će biti moj oporavak, to ću tek vidjeti. Ali moram naglasiti da razlog zbog kojeg sam vam se obratila nisam ja, iako sam se i sama sada našla u vrlo nezavidnoj situaciji”, kazala nam je Mojić Aleksić te nastavila:.

“Razlog je puno ozbiljniji od mog osobnog problema. Cijela ulica, kao što se jasno može vidjeti i na fotografijama, praktički je u raspadu. No, posebno je zabrinjavajuće ovo oštećenje neposredno pred ulazom u zgradu u kojoj živim. Ono možda nekome izgleda kao još jedna rupa, jedan prijelom ili komad uništenog nogostupa na koji će samo odmahnuti rukom, ali za nekoga tko je stariji, slabije pokretan ili zdravstveno ugrožen, to može biti pogubno.

Zamislite jednu baku koja bi tu pala. I ne daj Bože da pri tome slomi nogu, ruku, kuk… Što onda s njom? Kakve bi joj posljedice jedan takav pad mogao ostaviti? Hoće li moći ponovno normalno hodati? Hoće li se moći sama brinuti o sebi? Hoće li možda zbog jednog pada postati ovisna o tuđoj pomoći?

Razmišlja li itko o tome? Razmišlja li itko o posljedicama ovakvih devastacija o kojima očito nitko ne vodi računa?” – pita se pred javnošću naša sugrađanka.

I nastavlja: “Ja ne želim da se nakon svega kaže: „Nismo znali.“ Fotografije postoje. Oštećenje postoji. Problem je vidljiv. Ljudi svakodnevno prolaze tim putem. I nije potrebno biti stručnjak da bi se shvatilo da ovakvo mjesto predstavlja opasnost za pješake.

Ne govorim ovo samo zato što se meni dogodilo ono što se dogodilo. Govorim zato što ne želim da se isto dogodi nekome drugome, pogotovo ne nekoj starijoj osobi koja se možda nakon takvog pada više nikada neće potpuno oporaviti.

Nakon tri operacije kralježnice i svega što sam prošla, vrlo dobro znam koliko jedan zdravstveni problem može promijeniti život čovjeka. Zato mi je još teže prihvatiti činjenicu da se ovakve stvari mogu godinama gledati, prolaziti pokraj njih i jednostavno ih ignorirati.

Zar zaista treba čekati da netko teško strada pa da se onda počne tražiti odgovornost?” – poručuje gospođa Nikolina upućujući apel nadležnima:

“Ovim putem želim apelirati na nadležne da promptno reagiraju na ovakva oštećenja i da ih čim prije saniraju. Lijepo je saditi stabla, uređivati grad i ulagati u njegov izgled, ali briga o građanima i njihovoj sigurnosti ipak bi trebala biti prioritet.

Nažalost, ovo nije jedina ulica u gradu u kojoj postoji opasnost od pada i ozbiljnih ozljeda. Postoje brojna mjesta na kojima su nogostupi, prilazi i površine kojima svakodnevno prolaze građani u lošem i opasnom stanju.

Zato pozivam sve mjerodavne da se konačno aktiviraju, obiđu ovakva mjesta i da se ovakva oštećenja pod hitno saniraju. Ne treba čekati da netko padne, teško se ozlijedi ili doživi prijelom kao ja da bi se shvatilo koliko je ovaj problem ozbiljan. Jer, sigurnost građana ne bi smjela biti nešto čime ćemo se baviti tek nakon što se dogodi nesreća. Ona bi trebala biti prioritet” – zaključuje Nikolina Mojić Aleksić koju, zbog ovoga što joj se dogodilo, nakon imobilizacije noge, čekaju terapije.