VIŠE OD TRADICIJE Kako je proslava Martinja uz rijeku Muru postala zaštićeno kulturno dobro

S dolaskom studenog, brežuljci Međimurja privlače brojne posjetitelje koji na obalama rijeke Mure traže istinski doživljaj jesenje tradicije. Autorica ovog putopisa odlučila je istražiti fenomen o kojem svi pričaju – kako se na jednome mjestu spajaju drevni europski svetac, zaštićena kulturna baština i više od sedamdeset užarenih kotlića. Cilj je bio jasan: Sveti Martin na Muri, službena prijestolnica hrvatskog Martinja.

Od rimskog vojnika do zaštitnika vinograda

Priča zapravo počinje daleko od Međimurja, u povijesnim knjigama. Vraćajući se mislima u 4. stoljeće, lako je pronaći odgovor na pitanje zašto vinari toliko štuju Svetog Martina. Rođen na tlu današnje Mađarske, a odrastao u Italiji, Martin je bio rimski konjanik. Legendu o njemu svi znaju – pred vratima grada Amiensa mačem je rasjekao svoj vojnički plašt kako bi ga podijelio s promrzlim siromahom.
Dok je kao mladi rimski vojnik jahao prema gradu Amiensu u Francuskoj, po jakoj zimi susreo je prosjaka koji je drhtao od hladnoće. Nemajući kod sebe novca, Martin je skinuo svoj teški crveni plašt, prerezao ga napola i polovicom zaogrnuo siromaha.

Sljedeće noći u snu mu se ukazao Isus Krist, odjeven u tu istu polovicu plašta, rekavši anđelima: “Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.” Ta je gesta postala univerzalni simbol milosrđa i nesebičnog pomaganja.

No, ono što najviše fascinira jest kako je ovaj skromni čovjek, koji je kasnije postao biskup u francuskom Toursu, postao globalni zaštitnik vinara.
U Europi je Martinje stoljećima označavalo veliku prekretnicu – kraj poljoprivredne godine, vrijeme kada se ljetina spremala za zimu, a mošt u bačvama konačno pretvarao u vino. Crkva je stare poganske jesenske svečanosti zahvalnosti mudro povezala s ovim omiljenim svecem, čiji imendan  pada na dan njegova pokopa 11. studenoga. Upravo taj datum se uzima za slavljenje uspješne vinogradarske godine diljem Hrvatske i Europe  uz mlado vino i tradicionalna jela.

Tamo gdje je Martin “doma” – pod okriljem najviše državne zaštite

Ulaskom u Sveti Martin na Muri, svaki putnik brzo shvaća da ime mjesta nije tek puka slučajnost. Prekrasna gotičko-barokna crkva u samom centru ponosno stoji još od 1334. godine. Narod je ovdje toliko zavolio svetca da su po njemu nazvali cijeli kraj, a njihova stoljetna tradicija slavljenja Martinja u lipnju 2019. godine i službeno je proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Ovaj prestižni status potvrđuje nevjerojatan stoljetni kontinuitet – tradicija krštenja mošta i štovanja svetca zaštitnika ovdje se prenosi s koljena na koljeno u svom najčišćem i najizvornijem obliku. Dok ostatak Europe blagdan Svetog Martina slavi kroz skromnije procesije s lampionima ili obiteljske večere, u Svetom Martinu na Muri prepoznat je jedinstveni pučki, kazališni i satirični ceremonijal “krštenja” mošta koji predvode domaći vinski biskupi.

Proglašenjem nematerijalnim kulturnim dobrom, ova je manifestacija stavljena pod najvišu državnu zaštitu kako bi se njezini specifični napjevi, dijalozi, prepoznatljiv humor i običaji zauvijek sačuvali od zaborava i komercijalizacije.

Mirisi s obale: Dan kada kuha cijelo Međimurje

Prava kulminacija ove turističke priče događa se u subotu prijepodne kod Skelarske kuće. Smještena tik uz desnu obalu Mure, podno stare drvene skele, ova lokacija u studenom postaje užarena kulinarska pozornica na kojoj se okuplja više od 70 ekipa na tradicionalnoj Svetomartinskoj gulašijadi.

Dizanjem magle s Mure, zrakom se počinje širiti teški, bogati miris dima, luka, divljači i domaćih začina. Pravila su stroga, a opet opuštena: svi natjecatelji dobivaju isto meso i kotlić, ali svaki majstor ima svoj tajni aditiv. Šetajući između stolova, autorica primjećuje da tajni sastojak zapravo nije u začinima – nego u prepoznatljivom međimurskom gostoprimstvu, zbog kojeg se svaki gost osjeća kao da je kod kuće.

Od obale Mure do vinskog oltara

Oko tri sata popodne, nakon što stručni žiri odradi najteži posao i proglasi najbolje vinske gulaše a ovaj put je to pripalo ekipi “Masni gulaš,” počinje prava narodna veselica. Golemi kotlići prazne se brzinom svjetlosti, a siti i zagrijani posjetitelji sele se prema glavnoj atrakciji – šaljivom krštenju mošta.

Na scenu stupa vinski biskup, legendarni Svetomartinski Vonček. Uz šaljive govore, zdravice i pretvaranje mošta u mlado vino, postaje potpuno jasno zašto je ovaj običaj zakonski zaštićen. To nije samo puko pijenje vina; to je kazalište na otvorenom, slavljenje života, zemlje i težaka koji cijelu godinu rade u vinogradu.

Dok sunce zalazi iza međimurskih bregova, a glazba podiže atmosferu, posjetitelji napuštaju Sveti Martin na Muri puni predivnih dojmova. Sveti Martin iz Toursa možda je svoj plašt podijelio u Francuskoj, ali njegovo srce i istinski duh definitivno svake jeseni kucaju ovdje, u toplom i gostoljubivom Međimurju.

Ovaj tekst s dubokim poštovanjem, sjetom i trajnim sjećanjem posvećujem svom preminulom prijatelju Martinu Gospiću, bivšem zamjeniku načelnika Općine Novigrad, na blagdan Svetog Martina – dana koji je nosio njegovo ime. Martine, tvoj prerani odlazak ostavio je veliku prazninu, ali tvoj predani rad za svoj kraj, tvoja ljudskost i iznad svega naše iskreno prijateljstvo zauvijek ostaju urezani u mom srcu. Počivaj u miru Božjem.