Je li Hrvatska sve zadrtija zbog Katoličke crkve? Vučetić: “Crkva, koja je navodno htjela ovu državu, osvećuje se upravo ovoj državi jer je financijski iscrpljuje”

Sva događanja oko slučaja Mirele Čavajde i njene borbe za prekid trudnoće s bebom koja ima opasan tumor govore kako je Hrvatska danas zatucanija zemlja nego što je bila prije deset, dvadeset ili trideset godina. Pokazuje to i danas održani Hod za život u Zagrebu, na kojemu se ime Mirele i njezine nerođene bebe moglo čuti na svakom koraku, uz neizravne poruke osude i prozivanja.

Željka Markić tako se našla pozvanom da komentira slučaj, zatraživši promjenu Zakona o pobačaju. “Grga ima pravo na život, ima pravo na svoj život, koliko god da on traje, proživjeti u dostojanstvu. Moramo pružiti zaštitu Grgi i njegovoj mami”, rekla je Markić. Organizatori su kao glavne zvijezde predstavili majku koja je u 7. mjesecu trudnoće doznala da će joj beba umrijeti, ali je odlučila roditi te ginekolog sa Sv. Duha koji ima priziv savjesti, kao i svi njegovi kolege iz te bolnice.

I dok ostatak modernog svijeta korača sukladno svojim ekonomskim i tehnološkim dostignućima, u Hrvatskoj sat kao da teče unatrag, kao da se uporno nazaduje, i to ne samo prema indeksima kojekakvih razvijenosti već i prema temeljnim manjinskim pravima i individualnim slobodama.

S filozofom i teologom Markom Vučetićem, predsjednikom Gradskog vijeća Grada Zadra, Index je razgovarao na ovu temu.

“Naša stvarnost je stvarnost odsustva pluralnog, otvorenog društva i uprizorenje jedne demonske skupine koja nam je prije tri desetljeća, uz okupljanja oko volova na ražnju, demonstrirala što nas u budućnosti čeka, a to je upravo ovo što sada živimo – neuspjeh demokracije, države i društva.  Bitan je početak, iz njega slijedi sve ostalo, a početak našeg okupljanja je vol na ražnju, tada je nastalo ovo primitivno društvo. Vol na ražnju nam je dao pečat institucijama koje služe tom prvobitnom kultu žrtvovanja neljudskih životinja, da bi se danas, zbog istih kultnih razloga, takva demonska skupina okomila na građane, uskraćujući im njihova prava, odnosno žrtvujući ih kao ljudske životinje. Mirelu Čavajdu država koja je doživjela neuspjeh promatra kao ljudsku životinju koju, zbog kultnih razloga održavanja morala primitivne zajednice, treba žrtvovati jer krši norme te zajednice – ne prihvaća sudbinu, nego samostalno donosi odluke”, govori Vučetić.

Objašnjava da su razlozi koji su tome doprinijeli nadnaravni ili transcendentni.

“Sve ovo nam se događa zbog toga što smo odabrani, voljom boga, da budemo na braniku kršćanstva. Kada državu lišimo povijesne dimenzije i podredimo je nebeskim ciljevima, iluzorno je očekivati povijesni razvitak i blagostanje.

Suvremena demokratska država služi građanima, od građana se ne očekuje da uspostavljaju emocionalne odnose prema državi, dok se od države koja je “ostvarenje vjekovnih snova”, nastale snagom političkog kršćanstva, ne očekuje da građanima išta da, osim nužnosti da joj se pokore, da joj se dive i da je u vjerničkom zanosu ljube. Politika nam je izvanjštenje naše vjere, a država nam je liturgijsko mjesto”, govori.

Nastavlja kako svetost države nije moguće utemeljiti bez institucije koja skrbi o svetosti, a to je Crkva.

“Crkvu se ne smije dovesti u pitanje. Njezinu pohlepu se promatra kao žrtvu i kompenzaciju za sva politička zla kojima je bila izložena dok je desetljećima čuvala ideju o upravo ovakvoj državi. Ironija je da se upravo ovakva Crkva, koja je navodno htjela ovu državu, osvećuje upravo ovoj državi jer je financijski iscrpljuje”, rekao je.

“Zašto financijski nije iscrpljivala Jugoslaviju? Zašto se okomila upravo na ovu državu? Koliko sam upoznat, kršćanstvo tvrdi da je ljubav besplatna. Po kriteriju besplatnosti sasvim je jasno da u odnosu Crkve prema državi ne postoji ljubav, nego interes. Znamo, zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, što Crkva od države dobiva, a znamo i što političke strukture od države dobivaju – poslušne ljude koji služe žrtvenom mehanizmu ove države. Crkveni moral je zbog ovog razloga, putem vjeronauka, ušao u škole nudeći djeci taj moral kao službeni ili javni moral. Pogledajmo samo koji otpori Crkve nastaju kada se govori o uvođenju građanskog odgoja. Ne trebaju zatvorenom društvu građani koji propituju i traže nešto za sebe i druge, nego vjernici koji bespogovorno slušaju i nekritički ponavljaju dogmatske obrasce kao jedinu istinu”, njegove su riječi.

Govorio je i o Franji Tuđmanu.

“Franjo Tuđman je mitska figura koju promatramo kao utemeljitelja ove države i kao nepresušni izvor političke misli. Tuđman je bio general u partijskom sustavu, on nije bio u stanju ni na pojmovnoj razini, a kamoli na razini političke prakse, shvatiti što je to demokracija.

Njemu je demokracija poistovjećena s frustracijom što u Jugoslaviji nije ostvario sve što je planirao. Puno toga jest – bio je Titov general, predsjednik Partizana, direktor Instituta za historiju radničkog pokreta itd.

On je svoje uspjehe ostvario zbog toga što je bio u milosti tadašnjeg partijskog sustava, a neuspjehe je doživio kada se našao u nemilosti. Taj model je samo preslikao na Hrvatsku. Hrvatska živi stvarnost neosviještenog partijskog sustava koji je prošao kroz filtar Tuđmanove frustracije što nije ostvario sve svoje jugoslavenske planove”, kaže.

Je li to država koju HDZ i Crkva žele i zašto im baš takva paše?

“Ovakva država odgovara otuđenoj Crkvi i partijskom HDZ-u jer tako mogu izmjenjivati uloge. Crkva svako malo postane politička stranka, HDZ, koja upravlja državom – posebno financijama i nekretninama, dok se HDZ svako malo pretvara u Crkvu koja upravlja neukim dušama.

Crkvi trebaju novac, moć i nekretnine, a HDZ-u trebaju vjernici umjesto građana. A tako je obećavajuće počelo – okupljanjem zajednice oko vola na ražnju i inauguriranjem frustriranog Titovog generala kao oca ovakve države i autora naše političke misli”, zaključio je filozof i teolog Marko Vučetić.