Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Kad se isti ljudi svakodnevno sastaju i pretresaju “važne” i nevažne stvari i događaje, logično je da im s vremenom nedostaje tema pa pribjegavaju svačemu da bi o čemu imali polemizirati. Svojedobno su me dva takva parolatora zamolila da presudim tko tu je u pravu, je li ime Đurđica srpsko pravoslavno ili hrvatsko katoličko. Neš ti važne stvari! Jedan je tvrdio kako je ime nastalo po pravoslavnom svecu Đurđu, “jer da je naše bilo bi Jurkica”. Odbio sam presuditi na takvo glupo pitanje, ali kako su bili uporni, da ih se riješim iznio sam koje iskustvo s tim imenom, a oni neka odluče.
U nekim dijelovima naše zemlje; Hrvatskom zagorju, Moslavini, Slavoniji ime Đurđica bilo je vrlo često i djevojčice su ga dobivale po jednom od proljetnih cvjetova đurđicu (na naslovnoj fotografiji, op.a.). O tome cvijetu Anton Gustav Matoš je napisao pjesmu Srodnost. Ženskoj djeci često su se davala imena po cvijeću, jer curice su kao cvjetovi: blage, krhke i nježne. Otuda imena: Ljubica, Cvita, Melisa, Mirta, Kamelija i druga pa i Đurđica. Htio sam im još nešto, ali došao je prijatelj pa smo se udaljili. Oni su ostali prepirati se za njih jako bitnog pitanja. Kao da je važno od koga ili od čega je nečije ime postalo. Važno je, kakva je osoba koja ga nosi.
Naša Snježana Jurinić (na fotografiji, op.a.) ne nosi ime cvijeta, a po svojoj dobroti i humanosti, po zaslugama u društvenom životu našega grada osoba je koja spada u prve redove onih “važno je kakva je osoba koja ime nosi!”. U ime nas svih bivših i sadašnjih zadarskih sportaša do neba čestitke na Nagradi za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora, koju je Snježana po svemu zaslužila.