MORAJU PUNO BOLJE Igraju li pojedinci košarku ili spavaju na terenu – Jusup s pravom kritizira klupu!

Postoje porazi i večeri koje razotkrivaju. Ono jučer u beogradskom predgrađu Železnik spada u ovu drugu kategoriju. Poraz Zadra od FMP-a blagom katastrofom od 30 razlike (85:55), nije samo još jedan upisani poraz u ABA ligi. To je utakmica koja je ogolila realnost, ne onu o kvaliteti prve petorke, nego onu o dubini rostera i igrača s klupe.

Jer kad trener poput Danijela Jusupa kaže da je to “najlošija utakmica u četiri godine”, onda to nije izjava za naslov već dijagnoza! I nije problem u porazu. Problem je u načinu.

Zadar je bio bez energije, bez reakcije i bez ikakvog odgovora kad je utakmica počela kliziti. Valorizacija 48, statistički podatak zvuči gotovo nestvarno na ovoj razini. Ali još je važnije ono između redaka, Zadar nije imao drugu liniju koja može preuzeti utakmicu kad nositelji stanu.

A Jusup je svjesno riskirao. U paklenom ritmu, pet utakmica u deset dana, uz Split, Dinamo Zagreb, pa putovanja prema Čačku i Sinju, odlučio je povući ručnu. Odlučio je malo odmoriti Vladimra Mihailovića i Karla Žganeca, svjestan da je sezona maraton, a ne sprint. Strah od ozljeda bio je veći od straha od poraza.

I tu dolazimo do ključne rečenice, one koja će, ako se u Zadru čita između redaka, ostati visjeti u zraku. Igrači s klupe morali su bolje, to nije kritika u afektu. To je poruka, možda i upozorenje, jer ozbiljna momčad ne smije ovisiti o tome jesu li dva igrača dobila “zraka”. Ozbiljna momčad mora imati odgovor. Zadar ga, barem jučer, nije imao.

FMP je, s druge strane, napravio ono što ozbiljne momčadi rade. Prepoznao je zadarsku slabost, stisnuo gas i nije se osvrtao. Razlika na kraju nije bila slučajna, nego logična posljedica odnosa snaga na parketu. Zato ova utakmica nije samo “najlošija u četiri godine”. Ona je bila test karaktera koji je bio čista nula! Jusup zna što radi jer je već dobivao velike utakmice, osvajao trofeje i iz ove momčadi izvlačio maksimum. Ali sada više nije pitanje što može prva petorka. Pitanje jest koliko može ostatatak momčadi.

Problem jest što Zadar nije dobio ništa od onih koji su trebali donijeti nešto novo. Toni Torbarina je morao bolje, igra u grču, nesiguran je i brzoplet. Lovro Buljević je izgubljen u vremenu i prostoru, proizvod loše kvalitete, Ukrajinac Ivan Tkachenko je na mentalnoj eskurziji, očito mu je u Zadru dobro. Krševan Klarica, taj bombarder trica mora bolje, ali nije sve u šutu, igra toplo-hladno, a vrijeme je da napokon krene uzlaznom putanjom, pomalo se gubi. Manuel Dundović je igrao samo 2:10 minute, i nije ušao u rubriku “ocjene”.

U sezoni koja ulazi u najosjetljiviju fazu, trener je jasno dao do znanja kako rotacija nije formalnost. Naime, ako klupa ne može držati ritam, onda svaki “odmor” nositelja postaje luksuz koji si Zadar ne može priuštiti.

A u ovom trenutku, čini se da ga ipak plaća.