Dobar vam dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Quelli dolce ricordo
dei Giuro civetta
non era bugiardo,
nemmeno civetta.
Divna sjećanja
na Đuru Ćiveta
nije bio prevarant,
ni ćiveta-koketa.
Ovo je približni prijevod, jer duh talijanskog jezika je drugačiji i u njemu se obje riječi civetta rimuju što pjesma i zahtijeva, a različitog su značenja. Dakle, prijevod je to svojedobno u gradu popularne pjesme, koju su njegovi sugrađani pjevali na talijanskom,( meni ju je nedavno otpjevao Mile Šimunov s Belafuže i podario mi i dio priče) jednom od najpoznatijih u povijesti zadarskih oriđinala Đuri Ćiveti. O njemu smo već na Anteni web objavili tekst 27. ožujka, nakon čega je naišao je na poveće zanimanje Zadrana, od kojih su nam se neki javili pa i tekstovima i slikama upotpunili priču o ovome popularnom nekad našem sugrađaninu. Đuro se rođenjem zvao Gladović i bio je iz Žažvića, mjestanca između Benkovca i Bribirskih mostina. Rođen je 1892., a umro je u Zadru 1970., kao što pokazuje fotografija njegove grobnice koja je na Gradskom groblju, njegovu pravoslavnom dijelu. Kad je i zašto u Zadar došao nisam uspio dokučiti, a jesam da je bio jedno doba službeni gradski nosač .Đuro je živio u stančiću na Polutoku,koji je u to doba bio preko puta posebne znamenitosti gradske vage, u dvorištu kuće u kojoj je nekad bivao i radio poznati zadarski brusač i oštrač noževa Lajoš Pazmanj. Đuro se na pjevanje te pjesme o njemu ljutio, iako ga nije vrijeđala, a ljutio se gotovo toliko kao kad bi mu mularija kapu s glave zbacivala, što nikako nije podnosio. Koliko su ga Zadrani voljeli dokaz je i njegova kamena grobnica, kakvu jedna sirotinja poput Đure nije mogla sama tako urediti. Kad nas je Đuro 1970. zauvijek napustio, Zadrani su mu iskazali ljubav i zahvalnost, što im je svojom neobičnošću dane činio vedrijima i raspoloženje im podizao, te su ga ispratili u lijepom broju. Ako vas još više o Đuri, ili drugim gradskim oriđinalima zanima, o njima najviše zna legendarni Igor Jelenić Toto, koji je s njima pravio izvrsne razgovore i bilo bi lijepo kad bi to u knjigu pretočio. Toto i za sebe kaže kako je oriđinal. Pogriješio je kod četvrtog slova. Neponovljiv je.
Privitak
Đuro Ćiveta bio je među oriđinalima starijeg doba broj jedan, kao što je,novijeg vremena, uz Berislava Beru Gušu , Zdenko “Mamuna” Kuman . Zdene je umro prošle godine, a znate li tko su mu bili najveći prijatelji, ktitori, “kumovi” ? Boban Vladović i Krešimir Goran Vidov. Pozdravljam ih i zahvaljujem zbog tople podrške našem Zdeni. Dobri znanci, stariji Zadrani, rekoše mi, kako je među svima daleko ispred Gracijela Klara Sutlović, a ne Bere i Zdene, jer su, rekoše, jedino o njoj i knjiga napisana i pjesma skladana. To je točno, no Gracijela ne spada u oriđinale. Ona je u svome teškom životu u memoriji grada dobra duša, pametna i humana, pojam dobrote i ljubavi.