ŽENA S DJEČJIM KOLICIMA Napustila nas je poznata Zadranka Nadežda Jordanovska, koju su svi znali kao Nadu Makedonku

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Nedavno nas je u 83. godini života napustila poznata naša sugrađanka, koju su svi znali kao ženu s dječjim kolicima, a koja je također inspirirala našu poznatu liječnicu i književnicu Ankicu Kale Morinjku za prekrasnu knjigu proze pod tim imenom i s na koricama fotografijom kako Nada gura kolica kroz Kalelargu ( na priloženoj fotografiji, op.a.). Nadeždu Jordanovsku, tako joj je bilo pravo ime i prezime, dobro sam poznavao, jer je godinama svakog mjeseca svraćala na bivši Zavod za zapošljavanje, gdje sam bio uposlen, pa sam i nju ponekad posluživao. Vrlo sam malo o njenu životu znao, pa kad nas je zauvijek napustila, potrudio sam se više doznati o čemu vam ovdje podastirem. Po gradu su se prenosile dezinformacije, kako je Nada gradska redikulka ili oriđinalka. Reddikulka sigurno nije, a oriđinalka? Pitanje je što se pod tim razumije. Ako tako nazivamo osobe neobična, svojstvena ponašanja, onda i ona u njih spada, ali svakako nije redikulka, kakvih smo u Zadru uvijek dosta imali. Nada Makedonka je ustvari gradska sirotinja, a osoba vrijedna poštovanja. Već samim tim, što se na Zavodu prijavljivala na šalteru za srednju stručnu spremu, jasno je, kako je okončala ( saznao sam naknadno) gimnaziju i bila odlična učenica. Drugačije glasine kružile su zbog njene šutljivosti i pognuta stava nad dječjim kolicima u kojima je gurala svakakve stvari. Nadežda je svaki mjesec dolazila potvrditi ” Zavodski karton” kako bi mogla dalje koristiti zdravstveno osiguranje, na kojeg su, zakonski, imali pravo svi koji su ostajali bez posla, ili se prijavili nakon okončane škole. Ne znam je li ikada radila, vjerojatno nije. Nadežda je, kažu, u Zadar odavno došla i živjela s bolesnom majkom u straćari u Kampo kaštelu, u kojoj su životarile mnoge bijedne osobe i u kojoj su Nadežda i mama spavale na odbačenom starom madracu. Usprkos tomu, ona je držala do osobne higijene i često je odlazila u Bolnicu i u bolesničkim se sobama tuširala i presvlačila u čistu odjeću, koju su joj građani darivali.Vjerojatno joj je osoblje progledavalo kroz prste. Zašto je gotovo stalno šutjela i kolica vozila nisam uspio dokučiti, a neki su mi sugrađani kazali, kako je doživjela veliku nesreću ( što treba uzeti s ogradom), koja ju je takvom učinila. To je sve što vam o Nadeždi mogu prenijeti. Nije puno, ali osjećao sam obvezu prema toj jadnoj ženi i njenoj majci, da bar dijelom otklonimo zabludu o njima.

Privitak:26. travnja

Godina 1945. – Utemeljen Košarkaški klub Zadar. Godina 1986.- Cibona – Zadar 110 – 111 nakon dva produžetka. Zadar je u Zagrebu pobijedio u maestralnoj igri prvaka Europe! Oba puta 26. TRAVANJ. Pa sad kažimo kako se neke povijesno značajne stvari sudbinski ne povezuju. Jučer je bila ta velika obljetnica i proslavljena je veličanstveno. Cijeli je grad je opet punim plućima živio košarku.