Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Veliki zidovi svjetska su čuda. Najpoznatiji među njima svakako je Kineski zid, a kod nas onaj kod Dubrovnika. No oni, kao i drugi u svijetu poznati zidovi su zidani zidovi, a mi, na zadarskom području, na otoku Olibu, imamo, ili smo bar imali, svjetsko čudo u suhozidu. Reći ćete, kako to nije ništa neobično, jer je Olib pun suhozidova, što je otočka tradicija, koja stoljećima čini identitet otoka, i uz povijesnu Kulu olibsko su najprepoznatljivije obilježje i očuvanje duha prošlosti. No nisu olibsko svjetsko čudo ti suhozidovi. Ima ih po svim našim otocima, nego je to olibski suhozid kojeg je izgradio Ivan Bondulić. Kopajući svojedobno po starim papirima ( pohrani Narodnog lista ) naišao sam na taj vrijedni podatak, da je ” Bondulićev suhozid visok pet metara”, što je njegovo remek djelo, a u čuda ide jer ga je gradio samo jedan čovjek i to više od četvrt stoljeća. Počeo ga je graditi pred početak drugog svjetskog rata, a dovršio ga 1965. Stoga me čudi, da danas u pričama i napisima o našim suhozidovima i ostaloj povijesnoj i tradiciji u kulturi Oliba, nitko nigdje ne spominje Ivana Bondulića i njegovo svjetsko čudo ( na priloženim fotografijama, op.D.M. ). Bila bi to i turistička atrakcija, korist za otok. Usput, hvala gospodinu Darku Antolkoviću za najsvježiju informaciju, kako je izvršen projekt Zaštita suhozidne baštine otoka Oliba.
Smilčićka sjajna ideja
Sjajnom idejom i njenom realizacijom dokazali su se 1967. žitelji Smilčića, nastojeći da i njihovo mjesto konačno dobije električnu struju. Jer imala su je gotovo sva okolna mjesta, a samo oni ne i još “s velikom hipotekom od 19 milijuna starih dinara” ( citat iz Narodnog lista ) koliko bi im trebalo da bi struju dobili. Kako do tolikog novca?
-Sinula nam je spasonosna ideja da mještani dobrovoljnim radom kopajući i prodavajući pijesak osiguraju ta sredstva… Oigurali smo potreban materijal i izveli radove u vrijednosti od 16 milijuna starih dinara. Na osiguranju te svote dato je do sada 46.340 radnih sati…Planiramo još oko 3.500 dobrovoljnih sati na dovršenju preostalih radova, a to bi zaokružilo cifru od 50.000 dobrovoljnih radnih sati, koliko smo i predvidjeli u početku za tu akciju.
Tako reče novinaru Narodnog lista tajnik Odbora za lektrifikaciju Smilčića Kažimir Tomić. Kako bi dobili struju Smilčićani su godinu dana svakog dana po 12 sati kopali pijesak i prodavali ga.
