Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Na današnji dan 2013.u Zagrebu je napustila ovaj svijet dr.sc.prof. Nevenka Košutić Brozović, dugogodišnja profesorica na Filozofskom fakultetu u Zadru. Iako rođena u Zagrebu, Zadar je bio njeno životno i profesionalno odredište, njen grad za kojeg je i u kojem je više od 40 godina živjela i djelovala. Gotovo cijeli svoj radni vijek provela je na zadarskom fakultetu predavajući, uz ostalo, najviše svjetsku književnost (od 1956. do 1995.). U Zadru je na svijet, sa svojim suprugom akademikom Daliborom Brozovićem, donijela sve troje djece: Ladu 1957., Dunju 1960. i Hrvoja 1965. i u našem gradu uključivala se u mnoge pedagoške i na području kulture akcije. Bila je, pored ostalog, i profesorica knjižničarstva i ostat će posebice upamćena jer je osnovala fakultetsku knjižnicu. Ova iznimno učena i obrazovana gospođa, specijalizirana kao povjesničarka književnosti i komparatistike, bila je i poliglotica, vladajući s desetak jezika. Iznimna u svakom pogledu. Imao sam sreću i čast biti njen student i kod nje diplomirati svjetsku književnost. Ovaj inače nevažan podatak spominjem, jer je bitno vezan za priču, koju o prof. Košutić Brozović podstirem, da ju prikažem i kao osobu izvan akademskih regula. Kad sam polagao ispit, bio je ljetni rok, velika vrućina, a ona u dubokoj s Hrvojem gravidnosti. Bilo joj je teško, no izdržala je s onom njenom poslovičnom mirnoćom i ljubaznosti. Dvadeset i jednu godinu kasnije, kad je ona malo prije otišla u mirovinu, a ja bio novinar u redakciji Slobodne Dalmacije i s navijačima na Trgu čekao košarkaše Zadra nakon povijesne pobjede nad Cibonom u Zagrebu (111-110), iznenadilo me, što je i ona među navijačima. Pojasnila je, da je tu umjesto Hrvoja, koji služi vojnu obvezu, a fanatični je navijač naših košarkaša, te ju je zadužio da sve to ” snimi “, sve detaljno zapiše i hitno mu pošalje. Rekla je, kako su i ona i Dalibor navijači Zadra i prate sve utakmice, kad im to profesionalne obveze ne poremete.
Ova crtica o profesorici Nevenki Košutić Brozović, u povodu obljetnice njene smrti, ujedno je i još jedna potvrda o fenomenu zadarske košarke, o ljubavi između ove igre i Zadrana, bez obzira tko su, što su i kakvi su, ljubavi kakve nigdje drugdje nema. Priložena fotografija je iz 2014. s komemoracije supružnicima Brozović, održane na Sveučilištu u Zadru.
Klapa “Mali Iž”
– Davor Grzunov, koji se “malo” razumio u glazbu odlučio je okupiti klapu Mali Iž koja bi naučila i otpjevala par tradicionalnih dalmatinskih pjesama. Okupio je već od prije poznatih 9 maloiških glasova. Vježbali su u prostoriji ispod ambulante na Komoševi. Klapu su činili: 1.Nenada Martinović, 2.Mišo Drobac,3.Toni Rokov,4.Jelić, 5.Marko Lovrin,6. Aldo Aras, 7.Miljenko Orović, 8.Erik Toman, 9.Ratko Rokov…Prvu glazbenu kritiku na račun klape Mali Iž je izrekao Ive Šumski i to još prije prvog nastupa. Tamo u agenciji di vježbaju ne pivaju nikako, ali kad tamo završe i dočepaju se šanka kod Dagale unda tek počnu pivat kako triba.(Silvo, Iž zmorašnji).
