MONOGRAFIJA O KULTNOJ ARBANAŠKOJ CRKVI Deseta je obljetnica izvrsne knjige Lucije Perović

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Arbanaška prošlost i tradicija poznate su na širem zadarskom području, a relativno su dobro zabilježene u Državnom arhivu i publikacijama. To, nažalost, nije slučaj kada je riječ o crkvi Gospe Loretske. Istina ona, kao i brojne crkve po Dalmaciji, nije neko vrhunsko ostvarenje u svijetu umjetnosti. Iz tog razloga o njima se i ne vodi veća stručna briga. Međutim, nama su one važne jer iz njih iščitavamo vlastito kulturno, političko, ali i ekonomsko stanje. Smatrala sam da mi je dužnost pisati o jednom takvom zdanju u svojoj neposrednoj blizini i upozoriti na njega.

To je prvi pasus Uvoda u knjigu Župna crkva Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima njene autorice Lucije Perović (na fotografiji), poznate arbanaške i zadarske povjesničarke i kulturologinje, voditeljice Gradske knjižnice Zadar Ogranka Arbanasi i utemeljiteljice i voditeljice Zavičajne zbirke zadarskih Arbanasa. Desetljeće je od pojave u javnosti te sjajne monografije, za koju su osvrtači napisali same pohvale.

– Autorica piše i o župnoj kući te o spomenicima u neposrednoj blizini župne crkve, tako je na jednom mjestu, na jasan i pregledan način, prikazana povijest župne crkve u naselju albanskih doseljenika, koji su u neposrednoj okolici Zadra pronašli utočište bježeći iz okolice Skadra u Dalmaciju pod zaštitom zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevića.(Radoslav Tomić).

– Opća društvena vrijednost knjige Lucije Perović šira je od potreba lokalnoga kruga čitatelja, jer riječ je o djelu važnom za popularizaciju povijesnoga graditeljskog nasljeđa, o sadržaju koji ima vrijednost za širu čitalačku publiku negoli je neposredna arbanaška ili zadarska.(Pavuša Vežić).

Knjiga arbanaškog svećenika don Mije Čurkovića

O povijesti zadarskih Arbanasa pisali su mnogi autori. Prvi 1883. zadarski profesor Tullio Erber, a prvi poslije njega poznati arbanaški svećenik don Mijo Čurković. On je 1922. za vrijeme službovanja u Diklu, objavio knjižicu od svega 35 stranica, ali iznimne vrijednosti, jer je podario kvalitetne podatke, koje ni Erber nije. Knjižicu je naslovio Povijest Arbanasa kod Zadra i u Uvodu piše, kako ju je posvetio sumještanima: Diklo, na 10. svibnja – dan naše Pokroviteljice – 1919. Time otkriva kako je knjižica napisna tri godine prije tiskanja, a tiskana je u Tiskari E. Vitaliani u Šibeniku. Don Miće, kako je sebe zvao i volio da ga tako i drugi zovu, bio je skromne pismenosti (očito je knjižicu sredio neki lektor), čemu svjedoči ovdje citirani završni tekst knjižice. Upravo on daje dodatnu vrijednost ovoj publikaciji, posebno što saznajemo, kako je razmišljao pučki svećenik.

Prilog

S raznih uzroka knjiga nije se mogla štampati do danas; a u ove dvije godine i pol, mnogo se šta promijenilo. Težak sami ostao što je i prije bio; arbanas samo arbanas. Poslužnici po raznim uredima i činovnici, seliše u Jugoslaviju; a jedan dio, pristaša općine, prometnuli se u talijane. – Mnoge djevojke nose po gradsku, a po koja obuva i prozirne bječve drži gola i pleća i prsa, po primjeru nekojih ludih zadranka. – Bile ove prve a i zadnje u varoši!

U Studenome 1921.