Sociolog Marcelić: “Banožićeva knjiga prema većini pravilnika uopće nije knjiga”

Sociolog Sven Marcelić komentirao je u objavi na Facebooku knjigu E-marketing aktualnog ministra obrane Marija Banožića. Prošli tjedan se saznalo da je Banožić podnio zahtjev Ekonomskom fakultetu u Osijeku za pokretanje postupka izbora u viši znanstveno-nastavni stupanj, čime bi stekao titulu izvanrednog profesora.

Postupak za stjecanje naslova izvanrednog profesora uključuje temeljitu provjeru Banožićevog akademskog rada, znanstvenih objava i sudjelovanja u akademskim aktivnostima. Podsjetimo, čitanjem knjige E-marketing, napisane za istoimeni predmet koji se izvodi na preddiplomskom stručnom studiju Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru, pronašli smo niz netočnih i zastarjelih podataka, piše Index. 

“Banožićevo izdanje imao približno 27 kartica teksta”

Sada se u raspravu uključio i Marcelić, koji je problematizirao drugi problem. “U buri reakcija na knjigu ministra Banožića nisam primijetio da se netko bavio tehničkim aspektima iste pa sam, ne budi lijen, napravio malo istraživanje. Navedeno izdanje, kad maknemo naslovnicu, predgovor i ostale elemente koji ne ulaze u računicu, ima približno 6900 riječi ili oko 27 kartica teksta”, napisao je.

“Za usporedbu dajem neke publikacije kojima sam se kvalificirao za izvanrednog profesora, isti rang za koji se natječe i on. Koautorska knjiga koju sam izdao ima oko 77 tisuća riječi ili skoro u broj 300 kartica (odnosno oko 100 kartica po autoru/ici). Koautorski ČLANAK kojem sam bio prvi autor, objavljen u Cultural Sociology (A1, prvi kvartil, Web of Science, Current Contents) ima otprilike 9000 riječi”, dodao je.

“Sveučilište u Puli izdanja od 5 do 74 kartice definira kao brošure”

“Moj najslabije klasificirani rad (samostalni prilog u zborniku koji se vrednuje kao A3) ima oko 10500 riječi. Niti jedna od mojih publikacija nema manje od 6900 riječi. Nadalje, prema većini pravilnika o izdavaštvu na hrvatskim visokoobrazovnim i koje sam uspio naći knjiga se definira kao izdanje s najmanje 75 kartica teksta”, naglasio je.

“Na primjer, Sveučilište u Puli samostalna izdanja od 5 do 74 kartice definira kao brošure. Ne poznajem formalne zahtjeve institucije koja je Banožićevo izdanje klasificiralo kao knjigu, niti sam se bavio uvjetima napredovanja u polju u kojem se kvalificira, ali iz pozicije sociologa koji je prošao zahtjeve za izvanrednog profesora se čudim”, zaključio je.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...