SPOMENDAN SV.DONATA Lijepo je nazivati se gradom u značenju imena njegovog sveca – (Zadar je) – od Boga darovan!

Danas, 27. veljače, prisjetimo se biskupa Donata, svetoga Zadranina čiji je spomendan!, poziva nas Zadarska nadbiskupija.
Donat – Biskup – zadarski, koji je u svom trajnom kamenom zapisu sebe potpisao ‘grešnikom’ – peccatur – Trag njegove poniznosti u vremenu i svetačke ljudskosti u Vječnosti. Zadar nazivaju Donatovim gradom, gradom sv. Donata – a baš on je zaslužan da Zadar postane Stošijin grad i da je zaštitnica Zadarske nadbiskupije sv. Stošija!

Ime Donat (Donatus) na latinskom znači – Od Boga darovan!

Lijepo je nazivati se gradom u značenju imena njegovog sveca – (Zadar je) – od Boga darovan!

Nazivaju ga Donat Zadarski jer je rođen u Zadru (8./9. st.). Živio je u vrijeme careva Karla Velikog na Zapadu i Nicefora na Istoku. Biskup Donat i mletački dužd Beat bili su na dvoru bizantskog cara Nicefora I. u Carigradu 804. godine, tu su u ime Karla Velikog pregovarali o razgraničenju između bizantske teme i hrvatskog kneževskog teritorija u Dalmaciji. Ti susreti doprinijeli su da vladari Zapada i Istoka 812. zaključe Aachenski mir između Franačkog i Bizantskog Carstva.

Njime su Franci dobili Istru i Hrvatsku, a Bizant dalmatinske gradove i Veneciju. Biskup Donat je pridonio da Zadar i dalmatinski gradovi Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Rab, Krk i Osor ostvare veliku autonomiju i budu čuvari trgoine i plovnih putova.

U zahvalnosti za posredovanje mira između Istoka i Zapada, biskup Donat je u Carigradu dobio na dar moći sv. Stošije te ih je pohranio u zadarsku katedralu koja je tada bila posvećena sv. Petru. Nakon početka čašćenja sv. Stošije, zadarska katedrala je posvećena sv. Stošiji. Biskup Donat je najzaslužniji što se sv. Stošija štuje u Zadru, što je i zabilježeno na natpisima na kamenim gredama i mramornom relikvijaru sv. Stošije, naodi Ines Grbić na fb stranici Zadarska nadbiskupija.

Biskup Donat je i graditelj zadarske crkve, rotonde Sv. Trojstva, izgrađene početkom 9. st., koja od 15. st. nosi ime sv. Donata. U toj crkvi je Donat i bio pokopan po svom preminuću oko 811. Za vrijeme zadarskog nadbiskupa Stelle, Donatovi posmrtni ostaci su 1622. smješteni ispod glavnog oltara.

Crkva sv. Donata je najvrjedniji spomenik predromaničkog graditeljstva ranog Srednjeg vijeka u Hrvatskoj, crkva je desakralizirana i odvojena od biskupskog kompleksa za vrijeme austrijske uprave 1798. Nakon provale Francuza u Zadar 1809., posmrtni ostaci sv. Donata premješteni su u katedralu sv. Stošije, podsjećaju i upoznaju nas.

Biskup Donat dao je izraditi sarkofag sv. Stošije, da se u njega pohrani relikvija sv. Stošije, sarkofag je jednostavnog kasnoantičkog oblika; kamena škrinja s poklopcem na dije ode u obliku krova na kojemu je tekst uklesan rustikalnim kapitalom na latinskom: „IN NOMINE S[AN]C[T]E TRINITATIS HIC REQUIESCIT CORPUS BEATE S[AN]C[T]E ANASTASIE DE DONIS D[E]I ET S[AN]C[T]E ANASTASIE DONATUS PECCATUR EPISCOPUS FECIT. D[E]O GRATIAS“. U prijevodu: „U ime Svete Trojice. Ovdje počiva tijelo svete Anastazije. Iz darova Božjih i svete Anastazije sagradio grešni biskup Donat. Bogu hvala“.

Na zabatu krova uklesan je križ širokih krakova. Ispod je dio teksta koji opet spominje Donata: De donis / Dei / Donatus / pecatur episcopus, u halerijednom tekstu nas educira Zadarska nadbiskupija.