Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Sve negdje do sedamdesetih Buffet Olga na Staroj rivi bio je među Zadranima gotovo najposjećeniji od svih gostionica, a posebice poznat kao štacija (sastajalište) svih zadarskih javnih nosača.Nakon drugog svjetskog rata i sljedećih dvadesetak godina bilo je to vrlo unosno zanimanje, službeno ubilježeno kod gradske uprave. Svi javni nosači imali su na glavi kapu s metalnom tablicom natpisa, primjerice, J3N, što je značilo javni nosač broj tri. Bilo ih je desetak kao Buškulić, Radović, Đuro Ćiveta, Krsto Šatalić i drugi, a Ante Mirković je čak naslijedio obiteljski obrt, jer je njegov otac također bio javni nosač. Bivša Olga bila je za njih idealna štacija jer je u njoj uvijek bilo dobrog vina, sira, pršuta i srdela.
Polovicom pedesetih u Zadar su počeli dolaziti i namjernici iz inozemstva pa je svratio i jedan gost iz Italije. Ispričao je kako je u Zadru za vrijeme rata bio karabinjerski “marescialo” i predvodio je “streljanje” najpoznatijeg tada zadarskog oriđinala, također javnog nosača, Đure Ćivete. Podvalili su Đuri da je ukrao kruh, vezali ga na kampanjolu i odvezli u šumu kod Filipjakova, stavili mu povez na oči i zapucali. Meci su dakako bili ćorci no šala usprkos tomu vrlo neukusna i opasna jer je Đuri moglo od straha srce zakazati. Đuro je pao na zemlju, prišao mu je “marescialo” i smijući se nogom ga gurnuo rekavši neka ustane, a Đuro mu je odgovorio: “Lasciami in pace. Io sono morto” (Ostavi me na miru. Ja sam mrtav). Kazavši tu psinu Talijan se ispričao i za Đuru ostavio sto tisuća lira, što je Đuri i uručeno.