BLAGOJE BERSA Plesni odjel održao Završnu godišnju produkciju
Marijan Kocijan
U godini u kojoj Glazbena škola “Blagoje Bersa“ Zadar slavi 80 godina postojanja, Plesni odjel održao je svoju Završnu godišnju produkciju 27. svibnja na sceni Zadarskog kazališta lutaka.
Prepuno gledalište srdačno je pozdravilo učenice plesnog odjela te njihove goste. Nakon uvodnog pozdravnog govora ravnateljice Branke Višić Karavida nastupile su članice umjetničke organizacije Plesna radionica Ilijane Lončar iz Požege sa dva sola: Laura Rezo i Karla Mežnarić. Djevojčice su samostalno osmislile svoje koreografije uz mentorstvo svoje plesne pedagoginje i poznate plesne umjetnice Ilijane Lončar.
Program se nastavio projekcijom plesnog filma : „Zauvijek smiješak“ koja je razgalila publiku, osobito stariju koja je pjevušila poznatu pjesmu Smiješak Drage Mlinarca koja je dala ritam i ton filmu i koreografiji u njemu. Film su osmislile, režirale, montirale i koreografirale učenice 3. razreda srednje škole suvremenog plesa: Petra Prtenjača i Leona Vrkić. Nastavnica predmeta Osnove koreografske kompozicije, Jasna Frankić Brkljačić, potakla je sudjelovanje svih učenica 3. srednje na Prvom filmskom festivalu srednjih škola u Zadru – Srednja film fest koji je organizirala gimnazija Franje Petrića Zadar, a upravo film „Zauvijek smiješak“ dobio je prvu nagradu stručnog žirija.
Roditelji su ipak s najvećim uzbuđenjem iščekivali treći dio programa u kojem su sve učenice plesnog odjela, zajedno sa svojim nastavnicima oblikovale cjelovitu priču u čudesnu, šarenu, i edukativnu plesnu predstavu o plesu: LET U PLESNI SVIJET. Plesnu priču pričale su na sceni i učenice osnovne škole suvremenog plesa iz Zadra kao i iz PO Preko, jednako kao i učenice osnovne škole klasičnog baleta sa svojom nastavnicom Anom Tolić te učenice srednje škole suvremenog plesa. Izvele su to sugestivno s mnogo kreativnosti i izražajnosti.
„Let u plesni svijet“ predstava je inspirirana slikovnicom Diane Merey Sarajlije i ilustratorice Nike Sarajlije, „Divokoza koja je bila roza“ priče koja je dio trilogije „O čemu cvrkuću ptice radoznalice?“.
Slikovnica na interaktivni način pripovijeda priču o plesačici/balerini Rozi Divokozi kroz „cvrkutanje“ dvije radoznale ptičice – Plesokrilke i Lepršalice, podučavajući pritom o povijesti i vrstama plesa.
Orignalne ilustracije, Nike Sarajlije, pratile su razvoj priče kroz projekcije na velikom pozadinskom platnu, a uz njih smo imali prilike vidjeti i tri portreta Isadore Duncan, Marthe Graham i Merce Cunninghama, u starijim godinama što je diskretno upućivalo na „pogled u povijest“ plesa.
Priča se bavi i pitanjima plesne edukacije jednako kao i traženjem odgovora što je zapravo ples te što je i da li ima nešto „najvažnije“ u plesu. Slikovnica nudi mnogo razina čitanja, a dramaturginja i redateljica plesne predstave „Let u Plesni svijet“, Jasna Frankić Brkljačić, odabrala je i pratila tri: Ples kao jezik slobodnog izražavanja imaginacije i unutrašnjih stanja; Ples kao edukacija koja razvija upornost, izvrsnost i vještinu; Ples kao zajedništvo i način izgrađivanja tolerantnijih i suosjećajnijih odnosa među ljudima. Redateljici je nadalje bilo jako važno naglasiti ulogu klavirske korepeticije u nastavi plesa te se pri izboru glazbe za predstavu, koja je i osnova dramaturgije, oslanjala uglavnom na klavirske kompozicije. Motiv pak „ptica cvrkutalica“ pronašla je u čuvenoj pjesmi „Lipe li su zadranke divojke“ u izvođenju klape Zadranke, i taj se motiv provlači i varira kroz cijelu predstavu. Najzanimljivije su originalne skladbe nastale za potrebe ove predstave. Komponirala ih je profesorica klavira koja osim nastave na glasovirskom odjelu korepetira i na plesnom odjelu, Zrinka Tomašić. Osmislila je glazbu za „vođenu improvizaciju“ prema priči „ptica radoznalica“ koja se ti puta pojavljuje kao podloga za plesnu improvizaciju svih razreda osnovne škole, a na motiv – Lipe li su zadranke divojke komponirala je varijaciju u ritmu valcera što je i završni „sretan kraj“ predstave.
Snimanje kompozicija kao i glasova koji vode kroz priču te montažu čitave glazbene podloge predstave omogućila je Koncertna direkcija Zadar i njihov tonski snimatelj i majstor tona, Saša Miočić.
Nastavnici plesnog odjela, sve školovani plesni umjetnici i stručni plesni pedagozi, koreografirali su zajedno sa svojim učenicima scenu po scenu, učeći učenice suradnji i razumijevanju cjeline priče kao i pojedinačnih malih pričica u velikoj strukturi: Jasna Frankić Brkljačić, Patricia Gospić, Bernarda Klarin, Lucija Mikas i Ana Tolić.
Njihovi neposredni suradnici u radu su korepetitori: Nebojša Lakić, profesor glazbene kulture na plesnom odjelu, ali i voditelj tona u režiji ove predstave, Marijana Jakuš koja korepetira nastavu klasičnog baleta te Zrinka Tomašić, korepetitorica u programu srednje škole suvremenog plesa.
Scenografija i kostimografija također su oblikovane pod redateljskom palicom Jasne Frankić Brkljačić. Veliku pomoć u izradi kostima, ali prije svega u autorskom dizajniranju kostima „Roze Divokoze“ te „Muhe“, „skakavca“, „čaplje“, i radoznalog para „ptičica cvrkutalica“ , imala je ova predstava u Antoniji Goreta, poznatoj zadarskoj kostimografkinji koja je već dosta plesnih kostima izradila za uspješnice Zadarskog plesnog ansambla. Izradila je i replike poznatih kostima „povijesnih koreografija“- Frederic Ashton-a po načinu Isadore Duncan /5 Valcera J.Brahmsa/, te Marthe Graham za solo Prelude to Action iz Baleta Cronicle (1936.)
Roza Divokoza u sjajnoj izvedbi Grete Popović, učenice 3. razreda srednje škole vješto je „glumila“, slobodno plesala izvodeći zanimljive i energične skokove te držala pažnju publike u svim transformacijama koje je imala zadatak izvesti: od plesačice koja je sva samo u svom svijetu do empatične i obazrive plesačice koja je jedno s prirodom, ali i sa svim ostalim bićima u prirodi te pazi da nikog ne ozlijedi. Odjekuje iz predstave rečenica koju izgovara Zbor Sudaca ( životinjice i kukci/uč. 1. raz. srednje ): „Shvatite u toj svojoj rozoj glavi, da ima i drugih koji plešu u travi!“
Glavna pak uloga nositelja priče i poveznice kroz sva tri sloja predstave su dvije radoznale cvrkutalice: Plesokrilka – Aurora Anastazija Došen, i Lepršalica – Marita Ucović. Obje su učenice 3.razreda osnovne škole klasičnog baleta i nastavnice Ane Tolić. Izražajno glumački razigrane, slobodnog pokreta i zaigrane u improvizaciji kao i koncentrirano uvježbane u koreografiranim dijelovima, uživile su se u priču i uspjele publici prenijeti let u plesni svijet. Hrabro i uspješno su snimile tekst koji slušamo kroz predstavu, kao i šminkanje i foto snimanje sa Gretom Popović za plakat. Bravo.
Posebno moramo istaknuti učenika srednje škole koji su imali solističke zadatke: U sceni u kojoj Roza Divokoza ozlijedi Muhu i Mrava dok uvježbava skokove i okrete te se desi „drama“ zbog koje postaje svjesna „drugih bića koja plešu“: – scenu Pas de deux / po uzoru na barokni Ballet en action J-G Noverra/ duhovito su otplesale Ana Bašić kao Mrav i Cvita Kresoja kao Muha, učenice 1. srednje suvremenog plesa na koreografiju J.F.Brkljačić. Originalne, „povijesne „koreografije izvele su učenice 3. srednje suvremenog plesa – Mia Džaja kao Isadora Duncan na glazbu Valcer br.1 J.Brahmsa, Mila Dragović kao Martha Graham na glazbu W.Rieggera te cijeli 3. razred srednje škole suvremenog plesa u fragmentu iz koreografije Second hand Merce Cunninghama na glazbu J.Cage-a. Zrelo izražajno i savršeno izvježbano.
Sve pohvale i čestitke Plesnom odjelu Glazbene škole „B.Bersa“ Zadar











