PREKID ŠUTNJE Daria Perić: Tko će preuzeti odgovornost za medijsko-politički linč protiv moje obitelji?

Nakon svršetka medijsko-političke sage o ugostiteljskom objektu na bazenu Kolovare, odnosno nakon što je Gradsko vijeće donijelo odluku o koncesijama na pomorskom dobru, razgovarali smo s Darijom Perić, odgovornom osobom tvrtke Bazen Kolovare. Nakon deset mjeseci šutnje, ona je odlučila izaći iz tišine.

Budući da su neki mediji cijelu ovu problematiku pratili na otvoreno navijački način, ovim otvorenim intervjuom prvi put javno možemo čuti stranu koju su mediji nemilo razvlačili, a koja je na koncu odlukom Gradskog vijeća dobila pravnu i moralnu satisfakciju.

Nakon deset mjeseci šutnje, odlučili ste progovoriti sada. Zašto tek sada? – pitamo na početku razgovora gospođu Dariju Perić.

Progovaram sada jer je postupak završen i jer nisam željela – niti bih ikada – utjecati na odluke Gradskog vijeća. Šutnja mi je dugo bila štit, ali dođe trenutak kada šutnja prestane štititi obitelj, dostojanstvo i istinu.

Ovo nije izlazak iz ljutnje, nego iz odgovornosti. Prema svojoj obitelji, prema ljudima koji su uz nas radili dugi niz godina, i prema istini. Ne želimo više biti statisti u nečemu što je netko drugi režirao, uz obilje senzacionalizma, etiketa i medijskog linča kakav nitko ne zaslužuje, pa ni mi.

Kako ste Vi i Vaša obitelj sve ovo doživjeli i proživjeli proteklih deset mjeseci?

Iskreno – bilo je izuzetno teško. Četiri mjeseca nismo radili. To je presedan. Nikada se to ranije nije događalo. Djelatnike smo maksimalno dugo držali prijavljene, vjerujući da će se, kao i uvijek do sada, raditi do ishodovanja odobrenja. Medijski pritisak učinio je svoje – stvorena je atmosfera u kojoj se sve dovodilo u pitanje. Nama je svaki dan bio vječnost. Egzistencija, radna mjesta, obitelj, zdravlje – sve je bilo na kocki. Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest: tko će za to preuzeti odgovornost?

Puno se govorilo o navodnim prijetnjama i kriminalu. Kako to komentirate?

Vrlo jasno: mi nikome nismo prijetili. Gospodina Beretina prvi put smo vidjeli 11. ožujka prošle godine, kada je došao osobno reći da odustaje od naše mikrolokacije. Nakon toga je u jednom razdoblju znao doći na kavu, javno, normalno. Vašem portalu je krajem ožujka na istom ovom mjestu on osobno dao izjavu da nije bilo prijetnji. Kad nekome dam ruku, kao što sam dala njemu, ne želim ga dalje komentirati. Ako postoje pitanja o njemu – pitajte njega.Vrijeme uvijek pokaže tko je tko.

U jednom članku navodi se i poveznica između gospodina Beretina i bivšeg visokopozicioniranog policijskog službenika. Kako to komentirate?

Osvrnut ću se isključivo na ono što je javno objavljeno. U članku je navedeno da su gospodin Beretin i bivši policijski dužnosnik dva dana prije povlačenja ponude bili prijavljeni policiji, uz otvoreno pitanje surađuje li policija s prijetiteljima – misleći na nas. Na taj naslov mogu postaviti logično pitanje: Kome je realnije imati utjecaj i kontakte u sustavu – dugogodišnjem policijskom dužnosniku ili nama, običnim građanima? Zanimljivo je da se ta logika u člancma  nikada ne primjenjuje.

Jeste li bili na policiji?

Bila sam na policiji, dostavila traženo i uvijek smo otvoreni za suradnju sa svim institucijama. Mi smo odgovorni građani koji žive u skladu sa zakonima i Ustavom RH.

Veliki dio optužbi odnosio se na struju i vodu?

Da, i to je jedna od najvećih manipulacija . Budući da je to zajednička infrastruktura  nismo jedini korisnici, nego i svi klubovi i posjetitelji kompleksa. Da li je logično da reflektore, rasvjetu, vodu koja je na raspolaganju klubovima i ostalim korisnicima plaća lokal? Brojilo je zajedničko. Kako da nešto platite ako vam to nitko ne fakturira? Upravo zbog navedenog sklopljen je aneks Ugovora s Javnom ustanovom, da ćemo o našem trošku održavati cijeli kompleks, sanitarije, okoliš, skakaonicu, sigurnost… O našem trošku su bili i neki radovi i popravci. Taj rad je stvaran, taj rad je mjerljiv, rađen s ljubavlju prema toj lokaciji, a ukupni trošak svega što obavljamo iznosio bi puno više od utroška struje i vode za jedan lokal. Bila se spomenula i Čistoća, te račune uredno dobivamo i plaćamo. Tko želi provjeriti,  tu smo, dokumentacija postoji.

Vaš suprug je često bio u fokusu tekstova. Kako to komentirate?

Moj suprug nikada nije bio javna osoba, ali je postao tema. Ako se već govori o njegovoj prošlosti, govorimo otvoreno. U mladosti je sudjelovao  u tučama, uglavnom s tadašnjim pitomcima, i to iz otvorenog neslaganja s tadašnjim režimom. Za to je snosio posljedice, odslužio je svoje i desetljećima nakon toga nije imao nikakvih kaznenih djela. Kad je počeo Domovinski rat, vratio se iz Amerike u domovinu, za razliku od nekih koji su išli u suprotnom smjeru.  On je čovjek koji reagira kada vidi nepravdu, koji ponekad djeluje grubo, ali u suštini ima više empatije nego mnogi koji se time rado hvale. To nije kriminal. To je karakter.

Kako danas  gledate na ulogu vijećnice koja je prekinula sjednicu?

Ovdje želim biti vrlo jasna. Ako netko sjedi u Gradskom vijeću, mora znati zakone i proceduru. Bilo je bolno gledati kako se u vijećnici, pod utjecajem medijskih napisa, izgovaraju riječi koje su nam unaprijed presuđivale – kao da smo kriminalci, oni koji prijete, netko tko uzima pomorsko dobro “buzašto”. Da je vijećnica pročitala Zakon o pomorskom dobru, vidjela bi da je Grad Zadar stavio početne cijene za mikrolokacije, a koje  su propisane Zakonom o pomorskom dobru. To “buzašto” treba zaraditi, od tog “buzašto” se puni državni proračun i od tog “buzašto” ta ista ista vijećnica dobiva i plaću, a i naknadu za rad u Gradskom vijeću. No, ne zamjeram vjećnici koja je tada tako govorila. Ljudi ponekad nasjednu na laži, pogotovo kad se one mjesecima ponavljaju s istim narativom. Ali me boli što se nitko tada nije zapitao: gdje su činjenice, gdje su dokumenti, gdje je druga strana priče? Ali ne mogu ne  reći da je odgovornost veća kada imate funkciju.

Spominjalo se i curenje informacija iz gradske uprave?

Mogu reći u osobno ime, to je još jedna neistina. Odjel za gospodarenje gradskom imovinom i djelatnici gradske uprave bili su profesionalni, susretljivi i koliko sam vidjela korektni prema svim ponuditeljima. To nije privilegija, nego njihov posao i  to želim javno pohvaliti. Da su informacije „curile“, logično je pitanje: zašto bismo tada ponudili iznos koji nismo prilagodili konkurenciji?

Na jučerašnjoj  sjednici Gradskog vijeća bilo je pokušaja skidanja točke o pomorskom dobru s dnevnog reda?

Da. Klub vjećnika SDP-a je tražio skidanje točke zbog navodnih optužnica. Mi smo čisti. Činjenice su provjerljive, zakon jasan i zato smatram ispravnim da se o ovakvim stvarima odlučuje na temelju prava, a ne medijskih napisa.

Oporba Vas je tijekom sjednice nazvala kriminalcima. Kako to komentirate?

To je teško slušati. Mi smo mali obični ljudi koji nikada nisu išli šakama na ikoga. Mi smo čisti, a ako imaju dokaze za suprotno neka navedeno dokažu. Jedan vijećnik je izjavio da su se kuverte na natječaju navodno već u pisarnici otvarale. Da je to istina, kako sam već prethodno rekla, izračunali bismo ponudu prema konkurenciji. Time je vijećnik sam sebi skočio u usta. Žalosno je da se politička borba vodi na temelju lažnih informacija i jednog izvora, umjesto činjenica, te da nitko nije pitao –  je li bilo prijetnji prema nama?

Kako doživljavate odluku Gradskog vijeća?

Kao veliko olakšanje, ali ne kao pobjedu nad nekim. Više kao potvrdu da se, unatoč buci, može odlučivati po zakonu, savjesti i činjenicama.

Što Vam je cijelo ovo iskustvo donijelo?

Mnogo boli, ali i nevjerojatne lekcije. Neki ljudi su nestali. Neki su nas iznenadili dobrotom. Naučila sam da istina ponekad kasni, ali ima čudnu naviku – ipak na koncu dođe. I zato sam danas mirna. Ne zato što je bilo lako, nego zato što znam da nisam šutjela iz straha, nego iz odgovornosti.

Imate li prijedlog za budućnost?

Ako se već javno predlažu rušenja, zatvaranja i sankcije, imam i ja jedan prijedlog. Na budućim natječajima, kao i kod zapošljavanja u državnoj službi, moglo bi se razmotriti da se prilože potvrde da se protiv vlasnika i odgovorne osobe ne vodi kazneni postupak. To bi spriječilo ovakve medijske linčeve, manipulacije i političke blokade. Tko nema što skrivati – neće imati problem.

Je Ii istina da znate tko stoji iza svega?

Reći ću ovako: Neke se stvari ne događaju bez razloga. Neke kampanje ne traju godinu dana same od sebe. I neki ljudi ne djeluju bez motiva. Mi danas imamo jasniju sliku nego na početku, ali odlučili smo da nećemo javno upirati prstom, istina ima svoj put. A mi biramo mir, zakon i institucije.

Kako gledate na ulogu medija, a i konkretnog novinara koji se aktivno svrstao na jednu stranu ove priče?

Godinu dana gotovo isključivo jedna osoba aktivno piše o nama. Bez kontakta, bez pitanja, bez druge strane. Kada novinar počne analizirati fizički izgled, insinuirati da mi pišemo grafite po zgradama institucija, naziva nas kriminalcima, povezuje s podzemljem, naziva ‘cosa nostrom’  to više nije informiranje, to je njegova osobna agenda. Posebno je zanimljivo da se toliko dugo i uporno piše o istoj temi. To obično znači da pozadina priče seže dublje od onoga što se vidi na površini.

Iz svakog članka tog novinara isijavala je mržnja. Mržnja izjeda. Nama je to nepoznata emocija. Kad već dotični spominje nečiji fizički izgled u nekim svojim tekstovima, vjerojatno je ljubomoran na mlađe, više, elokventnije, sposobnije… Isti po vanjskom dojmu podsjeća na Emira Kusturicu, ali je, nažalost, daleko od njegove umjetničke genijalnosti, a još dalje od profesionalnih standarda novinarstva. Njegov pristup nije traženje istine, nego režiranje uloga. Ne postavlja pitanja nego nameće narative. Riječ je o osobi kojoj se sudilo zbog povrede prava djeteta. U slučaju koji je završio tragično – smrću mladog navijača. Žalosno  je što je  prije obdukcije javno glumio patologa, ne mareći za bol obitelji. To nije novinarstvo. To je gaženje etike.

Ja sam živa. Mogu se branti – i branit ću se od neistina. Poštujem svaku struku, ali u svakoj struci, nažalost, postoje pojedinci koji vrijeđaju temelje vlastite profesije. Osnova novinarstva je govoriti istinu i čuti drugu stranu. Ovdje se  nije dogodilo ni jedno ni drugo. Za sve iznesene neistine, pravdu ću tražiti sudskim putem. Ne iz osvete, nego iz odgovornosti.  Stojim iza svoje odluke.

Kako danas gledate na  ulogu gradonačelnika u cijelom postupku?

Biti ću potpuno iskrena – u nekim trenucima bila sam jako ljuta i razočarana jer je sve trajalo predugo, a svaki dan neizvjesnosti nama je bio borba. Danas razumijem da je unatoč pritiscima htio donijeti zakonsku  odluku čiste savjesti, uz konzultacije sa svim relevantnim institucijama. To nije slabost – to je odgovornost. Naslijedio je tešku situaciju i puno problema. I zato smatram da je, kao mlada  osoba, pokazao strpljenje, smirenost, političku zrelost i mudrost koju mnogi stariji nikada ne dosegnu.

Kome želite zahvaliti?

Svojoj obitelji, posebno našem nećaku Alenu Periću,koji je svakodnevno bio uz nas i nosio ogroman teret  na svojim leđima, često u tišini. Zahvaljujem mojim prijateljicama i prijateljima – prepoznat će se sami. Sportskim klubovima, gostima, znanima i neznanima, koji  su dolazili, zvali, pisali, čak i iz drugih gradova i zemalja. Neki su potezali pitanje peticije a neki su u svom miru bili s nama u mislima. Svi oni su mi vratili vjeru u ljude.

I za kraj, zamolili bismo Vas za fotografiju koju ćemo objaviti uz ovaj intervju?

Molim Vas za razumijevanje, nikad se nisam voljela slikati. Odlučila sam javno progovoriti – kako rekoh – isključivo zbog zbog osjećaja odgovornosti.