Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Bio je jedan od začetnika Zadarskog lista, tjednika, a sanjao je, kao i svi koji su u njemu surađivali, kad će taj tjednik postati dnevnik, jer kako je govorio:
– Pravi grad urbane kulture i civilizacije bit ćemo kad budemo imali svoj dnevnik i ne zavisili o pisanju drugih o nama.-
Poznati, a nažalost gotovo potpuno zaboravljeni zadarski novinar Slavko Abdić zapretan je u tolikoj mjeri, da danas nigdje u zadarskim i drugim sredstvima javnog priopćavanja ne može se naći njegov portret, a niti neka fotografija na kojoj je. Bio je svojedobno toliko cijenjen i tražen, da je osim u zadarskim tiskovinama uspješno surađivao u mnogim hrvatskim novinama i časopisima, među kojima u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Vedrim danima i drugdje. Od prvog broja Zadarskog tjednika, imao je rubriku Nekad i sad ,u kojoj je krenuo s tekstovima Vruljica i Josine gole Maje ( o kreacijama Jose Špralje, višestrukog umjetnika op.a.) , nastavio s informacijama koje su bile posebne i List obogatile. Nije dočekao ostvarenje svoga sna, da dobijemo naš dnevnik, jer nas je, godinama boreći se s teškom bolesti, shrvan, napustio tri godine prije, nego je Zadarski list postao dnevnik, a imao je samo 53 godine. U nemogućnosti objavljivanja Slavkove fotografije, jer red je na njega posjetiti, evo jedne posebne panorame Zadra, kojeg je Slavko Abdić toliko volio. Slika je pogled iz Uvale Jazine 10. ožujka 2026.
Bethovenova Peta u Jazinama
Puno je toga Zadru godinama nedostajalo, što grad čini pravim gradom, ne samo dnevnik. Između ostalog i koncertna dvorana pa nije imao odgovarajućeg prostora za održavanje iznimnih koncerata za koje su potrebiti i iznimni uvjeti. Tako je bilo sve do izgradnje dvorane Višnjik ( Krešine dvorane) pa su se jedno doba koncerti održavali u toj košarkaškoj dvorani. Prije toga bili su u kultnim Jazinama. Tako je bilo i 1998. za gostovanja Izraelske filharmonije sa svjetski uglednim indijskim dirigentom Zubinom Mehtom, doživotnim glazbenim ravnateljem izraelskog filharmonijskog orkestra. No nije to bilo jednostavno, kao kad se u dvorani košarka igrala. Jazine su morale biti preurađene, čak klimatski posebno temperirane, kako bi filharmonija i dirigent mogli u prikladnom za to ugođaju izvesti Bethovenovu Petu simfoniju. Taj važni događaj u području kulture bio je u sklopu Zadarskog kulturnog ljeta i stajao je veliki novac, ali vrijedilo je.