Linićeva porezna “politika” odgovara strategiji ekonomskih “ubojica”

Najdrskija prevara socijaldemokrata je da okreću „bogate“- koji imaju nekretnine protiv siromašnih, koji ih nemaju

Ministar financija Slavko Linić je nedavno izjavio da mu je cilj „približiti se poreznim sustavima kakve ima Europa.“ Linić radi za strane banke i MMF! Dokaz za to je činjenica da je onaj koji nije štedio u nekretninama, ali je štedio u bankama, umjetninama, zlatu… izuzet iz Linićevog harača. Linić nije i neće reagirati na promjene kreditne valutne klauzule s najekstremnijim primjerom „dužničkog ropstva“ – švicarskim frankom. Demagoški trabunja da će oporezivati najbogatije, ali neće dirati vlasništvo nad dionicama i poslovnim udjelima, imovine u vrijednosnim papirima, štednje bogatuna u stranim bankama, imovinom kleptomana… Odlučio se za EU poltrona i provoditi direktivu EU birokrata porezima gazeći po građanima. Sada visinu poreza Linić prebacuje na jedinice lokalne samouprave, koje će imati pravo „propisivati olakšice“. Gadljivo iritirajuće. Kakva prijevara i demagogija s navodnim ukidanjem komunalne naknade, a sada novim porezom- nazovi „haračem“, za one koji su imovinu naslijedili ili stvarali! Linić znade da su već sada naši građani izuzetno porezno opterećeni i to je ciljani udar na standard građana.Tek sada su to shvatili HNS-ovci i traže raspravu s koalicijskim partnerom. Tko pita puk?!

 

Ekonomske „ubojice“

John Perkins je američki autor bestselera „Confessions of an Economic Hit Man“. Osnovne poruke knjige mogu se razabrati već iz predgovora: “Ekonomski ubojice». To su plaćeni profesionalci koji države širom svijeta varaju, a potom uništavaju. Novac Svjetske banke, Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i drugih inozemnih organizacija usmjeravaju u blagajne velikih korporacija… Navodi primjere kad Svjetska banka posudi novac zemlji koju misli porobiti. Kasnije se taj novac uz enormne kamate korporacijama. Državu „žrtvu“ nakon „pomoći“ ostave u tako velikim dugovima da ih je nemoguće otplatiti. Takvu strategiju kolonizacije je prije jedanaest godina objasnio i drugi američki ekonomist, Josip Eugen Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomskih znanosti (2001.) i bivši dopredsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj. O scenariju „četiri koraka do prokletstva“ sam ranije pisao.

Naš ekonomski „ubojica „ je 24. studenog 2012., za jednu komercijalnu televiziju, izjavio “Vidimo i sami da su u šest mjeseci ozbiljnog rada Ministarstva financija mnogi zastrašeni s novim poreznim Zakonom“. Linić širi depresiju među građanima i prijeti kako će doskočiti onima koji su formalno promijenili mjesto boravka jer postoji, po njemu sofisticirana tehnologija praćenja ljudi, (ne samo po starom sustavu plaćanja računa za vodu, grijanje…) Trebat će odgovarati na pitanje zašto zastrašuje narod, zašto ih tjera na promjene mjesta boravka, nedolazak naših ljudi iz dijaspore u Hrvatsku, sve do rastućih porasta brakova, (kako bi se zaštitili od Linićeva HARAČA)!

Prema Liniću „bogat“ je onaj koji je štedio i izgradio kuću ili stan za svoju djecu ili je to naslijedio od svojih (pra)djedova i /ili baka. Vlasnici nekretnina su izgradnju istih već isplatili kroz poreze i doprinose. „Hoće li država ulaziti u ovrhe nad nekretninama onih koji neće moći plaćati”, opravdano se pita laburista Lesar.

Linić i socijaldemokrati nisu za provedu porijekla imovine i novca. Hrvatska ulazi u EU s cijenama nekretnina koje će znatno pasti jer će ljudi biti pritisnuti novim poreznim obavezama. Linić je MMF-ov poslušnik, a njegov prethodnik, gosp. Šuker je morao otići jer je izjavio: „Neću raditi po diktatu MMF-a“. Drug Slavko Linić, ministar od financija, vodi računa kako pomoći strancima i domaćim tajkunima da dođu do najatraktivnijih dijelova zemlje i nekretnina znatno jeftinije nego su to mogli do sada. Linić je preuzeo parolu od druga Tita „ Druže snađi se“. Ponavljam, građani po nametnutom scenariju korporatista i strahom od Linića, „višak“ nekretnina prebacuju na članove obitelji, rastavljaju se, prijavljuju mjesto prebivalište na drugoj adresi… Linić dovodi ljude u očaj i sada ih tjera na legitimnu prijevaru. To je veleizdaja! Ekonomista Ljubo Jurčić ističe da porez na imovinu, odnosno na nekretnine građana Vlada ne bi smjela uvoditi a da „prethodno nije osigurala da građani mogu ostvariti dohodak iz kojega će moći platiti taj porez“. To je pitanje koje „ekonomskog ubojicu“ ne interesira. Linićev „porez“ dodatno osiromašuje stanovništvo. Kažnjava sve one koji imaju djedovinu – naslijeđene kuće svojih predaka, uglavnom po selima, a najviše na otocima. Njega ne interesira da su to stare i uglavnom derutne imovine i /ili nekretnine, koje zahtijevaju znatna ulaganja, a ljudi nemaju novaca za takve investicije. Kako će ga imati kod plaćanje novog nameta – poreza?! Takve naslijeđene djedovine Linić tretira kao vikendice! Za dvadesetak nenaseljenih hrvatskih otočića, koje su njihovi vlasnici pritisnuti krizom željeli prodati, ranije nije bilo kupaca. Zašto? Stranci su redovito odustajali uvidjevši da se radi o milijunskim iznosima. Sada će drug Linić pogodovati strancima, jer će lokalni „domoroci“ biti prisiljeni sve to prodati u bescjenje. Linić nastavlja strategiju rasprodaje Hrvatske. Želi provesti završnu fazu „Četiri koraka do prokletstva“, o čemu sam ranije pisao. Riječ je o klasičnom pogodovanju korporatistima.

Ministar od financija se odlučio za barbarsko otimanje iz džepova građana na kakvo su bili prisiljeni Grci i Portugalci. „Ekonomski ubojica“ obrazlaže kako će se naplaćivati samo za objekte koji nisu u funkciji, u što spadaju derutni objekti- naše djedovine! Linić tvrdi: „Zločin je imati nekretninu koja se ne koristi“. Naravno, ne interesira ga stanje te nekretnine i strahovima koje zadaje puku. On je elementarna nepogoda i o(p)staje u Vladi RH kako bi služio „lošim gospodarima“- MMF-u i bogatima. „Ekonomskog ubojicu“ ne interesira da su te iste derutne kućice nepodijeljene a zemljišne knjige nesređene.

Slovenci su porez na imovinu su uveli (nakon pet godina najširih rasprava) i to samo za „čiste“ vlasničke odnose i sada oporezuju nekretnine procijenjene na više od 700 tisuća eura! Po Linićevom planu, za objekt vrijedan 100 tisuća eura taj bi porez godišnje iznosio 11.250 kuna, a za objekt vrijedan 200 tisuća eura državi bi se plaćalo oko 22.500 kuna. Liniću je lakše postojeće poreze povećavati i nove uvoditi nego poticati uspješne. Je li isti čuo za Maxa Webera i njegovu knjigu „Protestantska etika i duh kapitalizma“ i za uspjeh kapitalizma u vrjednotama etike rada na kojima se gradi ekonomija: štedljivosti, marljivosti, upornosti i materijalnoj neovisnosti?!

Linić vrijeđa sve građane Hrvatske koji su se kupnjom nekretnine odlučili ta za takav oblik štednje. On sve to obezvrjeđuje i politikantski vrijeđa. Taj lažni socijaldemokrat potiče „štednju“ onih koji troše na putovanja, hobije i užitke. Linić jednu vrstu štednje s nekretninama proglašava neštednjom, a državnu otimačinu ostavlja (porezno) netaknutom. Porez na nekretnine je udar na rad, tradiciju, a ne na bogatstvo. On nastavlja procesa rastakanja imovine i države.

Linićevo poigravanje sa strpljenjem građana, novim nametom s većim porezima je prizivanje nerada. Njegova sluganska strategija vodi četvrtom koraku do prokletstva – izazivanju socijalnih nerada, po scenariji ekonomskih ubojica, da bi nam došao „spasitelj“- MMF. Rasprodaja državne imovine i nacionalnih bogatstava, veći porezi, niže plaće, otpuštanja radnika i dužničko ropstvo je cilj korporatista i ekonomskih ubojica za „male narode“, o čemu sam pisao u knjizi „ Anarhizam- prosvjedi odgoj“ (2011. godine). Linićev porez na nekretnine vodi dodatnoj depresiji, jer već plaćamo porez na komunalnu naknadu, spomeničku rentu, porez na vikendice, porez na promet nekretnina, porez na dohodak od nekretnina… Politikantski „otkriva“ nove kategorije „bogatih“, i potiče nove rastave brakova i na pogubno utječe na katastrofične demografske procese. Zar novi porez na dohodak nije otežao (onemogućio) povratak Hrvata iz dijaspore, jer u Hrvatskoj moraju plaćati porez na mirovinu stečenu u inozemstvu? Većina Hrvata će ostati i bez posla i bez nekretnina pa će opet „trbuhom za kruhom“.

U Hrvatskoj je prosječna obitelj zadužena s tri kredita, a kod sve većeg broja nekretnine pod hipotekom. Mnogi kredite ne mogu vraćati, a kako sada Linićev harač preživjeti? Ako ministar od financija uspije u svom naumu, tada će banke preuzimati nekretnine i prodavati ih onima koji imaju veći dohodak- strancima! Većina Hrvata će ostati bez posla i nekretnina. Što će im nakon toga (pre)ostati? Na sve će to „ekonomski ubojica“ jednog dana mora položiti račune Narodu protiv kojega sustavno radi!

Feed me
Muzej Iluzija
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...