Gdje su nestali Karamarko, Stephanie i Vukići?

Da je situacija u zemlji loša znaju svi, pa ću to odmah, onako, u širokom luku i preskočiti. Da su se mnogi, na ovaj ili onaj način okoristili, danas, jučer, prije 10 godina, činjenica koju svi jednako dobro znamo. No, kako uvijek postoje plaćenici, dežurni lektori ili neki treći, priče o tome također ne pune naslovnice. Naslovnice ovih dana pune tekstovi poput “Zagrebačka banka zadovoljna brojem krađa” ili “Blizanci oženili blizanke i dobili blizance”. Ma daj ljudima ono što ih zanima, daj im tračeve i crnu kroniku, rekla je jednom puno iskusnija urednica nekada dnevnog lista. Ima nešto u tome, znate. Seks, droga, alkohol i mrtvi ljudi na naslovnici, pravi recept za prodaju novina. No s portalima je situacija za nijansu drugačija.

Portale često proslave osobe poput fra Šime, poput Ave Karabatić s jedne strane ili poput Hane Medin ili raznoraznih humanitarno nastrojenih akcija s druge strane. Mi urednici, novinari ali i čitatelji to sve gutamo kao da je tekst obogaćen antioksidansima neophodnim za funkcioniranje organizma. Naivno ili ciljano, zapravo je nedvojbeno – serviranje danas prolazi jako dobro. Još ako je u sve uključen dobar marketinški pristup…

Evo, jutros mi javlja kolegica kako u izvješću policije ima samo dvije krađe, dvije provale, ništa važno. Pa da, da je bilo još pokoje razbojništvo, pokušaj ubojstva ili nešto u približno istim definicijama ZKP-a, vjerujem da bi kolegica već skakala od sreće. Takvi smo mi mediji, živimo na tuđoj patnji i vapajem za pomoć. No, jesmo li zapravo mi krivi za to? Jeli Dukat kriv što je na tržište plasirao mlijeko sa smanjenim udjelom laktoze ili oni, u sklopu dobre marketinške procjene i zadovoljavanja potreba kupaca, zapravo, proizvode ono što tržište traži. Mislim da sam već bliže rješenju ove velike enigme – zašto se ljudi pale na tuđu patnju.

Sjećamo se svi kako su Zadrani i Zadranke ali i sve Hrvatice i Hrvati jedan dobronamjeran narod uvijek tu kada nekome zatreba pomoć. Još ako će biti dio kolektivne euforije kako bi se prijateljima i rodbini mogli pohvaliti da su i oni sudjelovali – nema kraja sreći.

Vratimo li se unatrag nešto više od godinu dana, sjetit ćemo se svi slučaja malog Lovre Karamarka koji je rođen sa srčanom manom operabilnom isključivo u Njemačkoj. Isto tako, sjećamo se svi nastojanja njegovog oca Jure da prikupi potrebna sredstva kako bi se četveromjesečnom Lovri omogućila operacija i samim time normalan nastavak života. Digli su se tada na noge i pripadnici Tornada koji su prikupljali humanitarne prihode. I uspjeli su ih skupiti. Lovre je uspješno operiran u Münchenu i ostatak života nosit će osmjeh na licu.

Sjećamo se svi i slučaja malene Stephanie Milda. To je pak dokaz da se cijela Hrvatska i Zadar može toliko solidarizirati s jednom malom curicom da o tome nikada, zapravo, nebi trebalo prestati pisati. Njena životna priča možda jednom završi na filmskoj traci, jer po mom mišljenju ima sve elemente za isto. No, važno je kako smo se svi tada digli na noge i pomogli malenoj Stephanie. Ako ste propustili, prije nekoliko dana vratila se sa svojom obitelji iz Amerike gdje je uspješno operirana. I ona će imati osmjeh na licu jer su joj to omogućili dobri ljudi s velikim srcem.

No, kad se spomenemo obitelji Vukić i njihovog problema s Poreznom upravom, deložacijom, Slovencima i svime ostalim, nitko zapravo ne zna kako je ta priča završila. Sjedio sam sinoć u društvu dragih prijatelja i kolega koje je u jednom trenutku misli skrenulo upravo na Vukiće. Osobno, nemam pojma što se dogodilo s tom obitelji, gdje su sada, kisnu li ili su u toplom i suhom, svom ili tuđem domu. Ne znam ni jeli Porezna uprava uspjela naplatiti svoja potraživanja, ne znam ni jesu li svi zajedno zdravi.

Smatram da pristup informacijama imam na nešto većoj razini nego prosječan čitatelj. To mi, dakako, omogućuje funkcija koju imam, no i dalje sam uskraćen za informaciju gdje cu Vukići. Gdje je obitelj koju je policija “brutalno i krvoločno” htjela izbaciti iz njihove kuće, gdje je obitelj čiji su životni problemi punili prime-time minute svih nacionalnih TV kuća, naslovnice svih nacionalnih medija? Upravo tako – nemate pojma. Ni ja. A zašto – zato što više nema drame, nema tragedije, nema natezanja na ulici i padanja u nesvijest. Izostankom svih “sočnih” detalja prestali su biti zanimljivi.

Sada medije više zanimaju činjenice kako “tinejdžerska trudnoća opada u 25 godini” ili pak kako su “lakirane cipele krive za uganuće noge Mladena Grdovića”. Niša manje bitna nije činjenica ni kako je starleta Soraja pokazala sise i kako se teško koncentrirati gledati je u oči.

Pokušao bi izvući neki pametni zaključak, neku svrsishodnu misao, ali… neće biti dovoljno krvoločna ni sočna pa ću se samo zapitati, dakako, gdje su danas Karamarko, Stephanie i Vukići? Sjeća li se itko više spomenutog trojca ili su ostali samo zapisi u bazama pretrage Googlea i starog oronulog novinskog papira.

Kruha i igara danas ima novo značenje – skandala, seksa i ubojstava.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...