U ovim teškim vremenima kada neimaština i ostajanje bez posla postaje naša svakodnevnica, nije neobično vidjeti redove ispred pučke kuhinje, Crvenog križa ili Caritasa. Situacija u svijetu, pa tako i kod nas, nije bajna, mnogi ljudi su gotovo preko noći osiromašili, bilo zbog problema s kreditima, gubitka posla ili nemogućnosti pronalaženja istog, te su potražili pomoć kod spomenutih institucija.
Da provjerimo kakvo je stanje u Zadru po pitanju korisnika pomoći Caritasa i Crvenog križa razgovarali smo s don Ivicom Jurišićem, ravnateljem Caritasa Zadarske nadbiskupije i Šteficom Čirjak, djelatnicom Crvenog križa.
– U Caritasu se uglavnom pojavljuju stariji ljudi, nama već poznata lica, tako da se može reći da imamo stalne korisnike. Odjeće ima dovoljno za sve, no često se dogodi da ljudi već od jutra stoje pred vratima čekajući na odjeću. U Caritasu 1500 pojedinaca mjesečno potraži pomoć, što dovoljno pokazuje ozbiljnost problema neimaštine. Naravno, Caritas ima mnoge urede, koji se između ostalog bave i obiteljskim pitanjima i savjetovanjem, tako da ima mnogo korisnika kojima je potrebna pomoć na obiteljskom planu. Nerijetka je pojava da Caritas financijski potpomaže obitelji slabijeg financijskog stanja u vidu stipendiranja školovanja ili studija, kupovanja osnovnih živežnih namirnica, plaćanja režija ili bilo kakvog oblika savjetovanja. U pučkoj kuhinji se prošle godine u prosjeku hranilo 290 korisnika što je porast za 30 korisnika u odnosu na 2011. godinu. Trenutno je malo veća potražnja za pomoći pošto je zima. Preko ljeta se ljudi često snađu, pronađu sezonske poslove, no preko zime kad sezonskog posla baš i nema, dosta ljudi traži našu pomoć. Naročito je udaran mjesec siječanj, kazao nam je don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije.
– Crveni križ svakodnevno posjeti između 25 do 30 osoba. Sve je više mladih i građana srednje dobi. Broj korisnika se povećao u odnosu na prijašnje godine, vidi se da je kriza uzela zamah. Kriteriji podjele odjeće su jasno naznačeni: pravo na odjeću imaju evidentirani nezaposleni korisnici, evidentirani korisnici koji primaju socijalnu pomoć te umirovljenici s malim mirovinama ukoliko im je to jedini prihod. Svaki dolazak se evidentira, a korisnici imaju pravo na jedan posjet mjesečno. Ukoliko u tom posjetu ne pronađu odgovarajuću odjeću, imaju pravo na još jedan posjet. Odjeće i obuće ima dovoljno, naročito je ljudi donesu u božićno vrijeme. Sva donesena odjeća treba biti oprana, a sami korisnici je mogu doma peglati, izjavila je Štefica Čirjak, djelatnica zadarskog Crvenog križa.
Upite o navodnom prodavanju odjeće iz Caritasa i Crvenog križa naši sugovornici su jasno demantirali riječima da su njihove institucije isključivo neprofitne prirode, te da im je glavni cilj pomoć ljudima slabijeg imovinskog stanja.
Na kraju se nameće zaključak da je neimaština u današnje vrijeme zaista postala svakodnevna pojava i u Zadru, no još uvijek ima ljudi spremnih na pomoć onima kojima je to potrebno u vidu doniranja odjeće, financijskih sredstava ili savjetovanja. Lijepo je znati da je čovjek još uvijek osjetljiv na društvene probleme i patnju svojih bližnjih.