Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Vrijednu i građanski iznimno hrabru zadarsku udrugu u području kulture, Znanstveno-umjetničku koloniju (ZUK) koja je djelovala u našem gradu od 1988. do 1990. godine, danas nitko i ne spominje, a snažno je označila spomenuto razdoblje i pomicala slobode izražavanja i djelovanja u ondašnjem jednopartijskom sustavu. A ta udruga i mladi ljudi koji su se okupili u njoj, trebala bi nam biti na ponos.
U teškom dobu političkih previranja s neizvjesnim ishodom, ta se naša udruga, prva u bivšoj državi usudila javno istupati organizacijom skupova promovirajući pravo građana na slobodu mišljenja i govora. Posredstvom i organizacijom ZUK-a na Filozofskom fakultetu u Zadru gostovali su i izlagali uglednici znanstvene i političke stvarnosti toga doba kao Vlado Gotovac, Marko Veselica, Dalibor Brozović, Branko Horvat i drugi, a dr. Zvonimir Šeparović prvi je na ovim i širim prostorima na jednom javnom skupu govorio o ljudskim pravima u bivšoj državi SFRJ, i to kritički, što je očekivano izazvalo nadzor tadašnjih službi i žestoku kritiku od strane tadašnje vlasti predvođene partijskim komitetom.
Tu su udrugu osnovali i vodili Šenol Selimović, Željko Luburović i Slobodan Jokić, sva trojica zadarski studenti u Zagrebu koji su se 1988. po svršetku studija vratili i počeli djelovati u svom gradu na kulturnom, znanstvenom i političkom planu. Željko Luburović nas je, nažalost, 2002. zauvijek napustio, dr. sc. Šenol Selimović je još i danas poznati novinar, publicist i vlasnik medijske tvrtke Antena, a Slobodan Jokić djeluje pod umjetničkim imenom Dan Oki i on je prvi hrvatski redatelj čiji je film Oxygen, snimljen 2002. digitalnim kamerama, a u kojemu su glumile i Zadranke Lidija Begonja i Rada Antić.
O tome koliku su prašinu digli na političkoj sceni Zadra ovi dečki djelujući kroz Znanstveno-umjetničku koloniju svjedoče brojni novinski članci o njima po svim medijima tadašnje države, a političke vlasti Zadra, poglavito partijski komitet i tadašnji SUBNOR, sustavno su ih tijekom dvije godine javno kritizirali i optuživali za neprijateljsko djelovanje protiv socijalističkog poretka. Između ostalog, optuživalo ih se da djeluju kao „produžena ruka iredentističke slovenske Mladine“, da „truju zadarsku omladinu“ (iste optužbe koje je u antici doživio Sokrat), da promoviraju „kleronacionalističke stavove“, itd.
U tim okolnostima kada se zbog izgovorene misli i javne riječi po zakonu išlo u zatvor, ZUK je uistinu predstavljao snažan i hrabri otpor tom i takvom režimu. Djelujući po načelu koje je izrekao slavni Hans Küng, a ono glasi da je „sloboda najkvalitetniji prostor u kojem čovjek obitava“.
Zdravi i zadovoljni bili.