Naš poznati profesor u Pomorskoj školi i sindikalist Jere Bilan boravio je s učenicima Pomorske škole u turskoj Antaliji gdje su u sklopu Erasmus programa posjetili tamošnju Pomorsku školu i s njima uspostavili suradnju, a profesori turske škole posjetili su nakon toga Zadar i našu Pomorsku školu. Donosimo dojmove i spoznaje s tog studijskog putovanja u Turskoj iz pera prof. Jere Bilana kojemu zahvaljujemo na zanimljivim i instruktivnim informacijama koje je podijelio s našim čitateljima.
Slijedi tekst prof. Jere Bilana:
“Pomorska škola Zadar osnovana je 1957. godine zbog potreba Jugotankera Zadar za radnicima, kako nautičarima, tako i brodostrojarima. Tadašnji direktor Jugotankera (današnje Tankerske plovidbe) i inicijator osnivanja škole Ivan Paša govorio je tada da učenici trebaju shvatiti da Kalelarga nije jedina ulica na svijetu i da pečena janjetina nije najbolje jelo, već da na svijetu ima i boljih stvari. Upravo su se njegove misli pokazale vizionarskim u projektu Erasmus plus „Valovi znanja“ koji se provodi s Pomorskom školom u Antaliji iz Turske jer su se učenici tamo uvjerili u istinitost njegovih riječi.
Biznismen i škola
Pomorska škola u Antaliji u originalu nosi naziv Fettah Tamince Denizcilik Mesleki ve Teknik Anadolu Lisesi ili u prijevodu Pomorska strukovna i tehnička srednja škola Fettah Tamince Anatolija. More se kaže Deniz, a pomorstvo je Denizcilik. Tko je Fettah Tamince po kome je škola dobila ime? Nije povijesna ličnost, nije književnik, nije znanstvenik. Škola nosi ime po živom čovjeku rođenom 1972., po turskom poduzetniku koji ima lanac hotela Rixos, a bavi se ugostiteljskom, građevinom i nekretninama. Rixos Hotels izrastao je u jedan od vodećih luksuznih hotelskih lanaca u Turskoj i diljem svijeta (Dubrovnik). Fettah je aktivno uključen u razvoj zajednice i dobrotvorni rad dajući značajan doprinos društvu. Kupio je zemlju i izgradio Pomorsku školu koju je darovao svome narodu i mladima Anatolije. Škola je javna. Država ju je opremila potrebnom opremom i u njoj se školuju tri smjera: nautički, brodograđevni i brodostrojarski. Hrvatski poduzetnici radije daju novac nogometnom klubu nego grade javnu školu vlastitim novcem.
Aktivnosti
Učenici su svakodnevno išli u školu gdje su slušali predavanja iz struke, imali praktičnu nastavu iz nautike i brodostrojarstva, upoznavali turski sustav obrazovanja. Odlazili su u marinu gdje su imali vježbe: napuštanje broda i čovjek u moru. Posebno su razmjenjivali znanja iz poznavanja MARPOL konvencije-International Convention for the Prevention of Pollution from Ships (Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova) koja obuhvaća: izlijevanje nafte, štetne kemikalije, smeće s brodova, otpadne vode, dimne plinove i emisije iz motora, kao i poznavanje SOLAS konvenciju. International Convention for the Safety of Life at Sea
(Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru) koja obuhvaća: protupožarnu zaštitu, čamce za spašavanje, navigacijsku opremu, radio komunikaciju, konstrukciju broda, sigurnosne vježbe i stabilitet broda Učenici su također obilazili povijesne znamenitosti, muzeje, akvarij, botanički vrt.
Pomorska škola u Antaliji ima školski brod u vlasništvu. I Hrvatska je imala školski brod koji su koristile sve škole, od Dubrovnika do Bakra, ali je taj projekt propao. Brod Kraljica mora i dalje postoji, ali od njega nema nikakve koristi za pomorske škole i pomorske fakultete u RH.
Sporazumijevanje
Kako se na turskom jeziku kaže: boja, sat, čarapa, top, zanat, kalup i badem? Odgovor je redom: boja, sat, čarapa, top, zanat, kalup, badem. Mada postoje iste riječi, turski je jezik nama potpuna nepoznanica na način da kada nekog ne razumijemo kažemo da priča na turskom. Kod njih npr. postoji i i ı (slovo i samo bez točke). Djevojka se piše kız, a pošto je i bez točke ono se ne izgovara, pa se kız čita kz. Osobne zamjenice su ja-ben, ti-sen, on/ona/ono-o, mi-biz, vi-siz, oni-onlar. Kako si?-Sen nasılsın? Ja sam dobro.-Ben iyiyim. On/Ona/Ono je ovdje.-O burada.
Ne samo u vokabularu, nego u našem svakodnevnom životu postoji velik utjecaj Turske. Same naše prehrambene navike, razni bureci, jogurti, ćevapi, sarme, punjene paprike… imaju svoj korijen u turskoj kulturi. U razgovoru s nastavnicima tijekom boravka u školi primijetio sam kako dio nastavnika govori engleski jezik u manjem opsegu od očekivanog. U nekim situacijama sporazumijevanje se odvijalo uz pomoć učenika koji bolje poznaju engleski. Kod jednostavnih rečenica u pomoć je uskakala tehnologija. Nastavnik bi na turskom u mobitel izgovorio riječi, a na drugom dijelu ekrana pojavio bi se tekst na hrvatskom. Jednako je tako išla komunikacija u drugom smjeru.
Snalaženje učenika
Učenici su se odlično snalazili i time pokazali svoju inteligenciju. Jedan se sprijateljio s učenikom iz Turske i svako poslijepodne išao igrati nogomet s njegovom ekipom na obližnje igralište. Drugi je našao teretanu gdje je svakodnevno išao trenirati. Sami su koristili javni prijevoz, mobitelom plaćali najam romobila po šetnici uz plažu, upotrebljavali Google karte za pronalazak odgovarajućeg autobusa do hotela. Naučili su se cjenkati s trgovcima. Navečer bi se okupili pored hotelskog bazena i slušali Vojka V. na zvučniku. Mnogi su od njih prvi puta letjeli avionom, presjedali u Zagrebu i Istanbulu, sve bez drame. Učenicima je ovo bio prvi susret s islamskom kulturom i s ezanom, pozivom hodže na molitvu s minareta džamije pet puta dnevno kako bi vjernike pozvao na molitvu (namaz). Isprva im je zvučalo neobično, ali su se navikli.
Tehnologija u službi Erasmusa
Turska nije u EU, pa nije ni u roamingu. Kako nam hrvatski mobilni operateri ne bi ogulili kožu s leđa, učenici su koristili e-sim na aplikaciji Revolut. Ta aplikacija nudi mogućnost korištenja mobilnih podataka za neki željeni iznos. Za npr. 10 eura možete dva tjedna surfati do mile volje. To nam je bilo važno jer smo tako jednostavno međusobno komunicirali u WhatsApp grupi. Nije trebalo umetati fizičku karticu nekog od turskih operatera u mobitel. Aplikacija Revolut koristila je i za transfer novca. Npr. idemo na fakultativni izlet koji plati jedna osoba. Onda svi učenici pošalju Revolutom novac toj osobi na njegov Revolut račun. Nema skupljanja novca u autobusu i vraćanja sitnog novca.
Druga aplikacija je fotoaparat koji ima funkciju prevođenja. Ode se na čitanje QR koda i dole se pojavi riječ prevedi. Usmjerimo kameru prema tekstu na turskom, a ne ekranu se pojavi tekst na hrvatskom. Savršen alat za obilazak muzeja i snalaženje u stranoj zemlji nepoznatog nam jezika.
Kad ima volje, ima i načina
Tijekom boravka posebno nas je dojmila organizacija rada škole.
Svi učenici nose uniforme.
Učenici tijekom nastave ne koriste mobitele, čime je naglasak stavljen na koncentraciju, disciplinu i aktivno sudjelovanje u nastavi. Mobiteli su u školi ZABRANJENI. Ni za vrijeme malog odmora (traje 10 minuta) ni za vrijeme trajanja velikog odmora (traje 50 minuta) učenici ne koriste mobitel. Oni razgovaraju. Ukoliko nastavnik primijeti da učenik koristi mobitel na satu, isti se zaplijeni i biva pohranjen u školi. Učenik ga može preuzeti nakon određenog broja dana.
Također, unutar školskog prostora strogo je zabranjeno pušenje, čime se promiče zdrav način života. Pušenje je zabranjeno ne samo u prostorijama škole, nego i u školskom dvorištu. Općenito, nisam uočio da ljudi puše po ulicama. Učenicima se izriču novčane kazne za pušenje u iznosu oko 20 eura.
Teži disciplinski prekršaj (tuče, nasilje, uništavanje imovine) učenici se kažnjavaju suspenzijom iz škole na neki vremenski period.
Kod večernjih izlazaka, maloljetnicima je zabranjeno biti vani iza ponoći. Policija legitimira mlađe osobe i sankcionira ih.
Imenovanje ravnatelja i plaće nastavnika
Ravnatelja škole imenuje ministar. Najčešće je to član stranke koja je na vlasti i o tome ne odlučuje kolektiv. Sve ostalo je iznimka. Nastavničke plaće se kreću oko 1500 eura. Međutim, cijene hrane su dvostruko niže nego u RH. U obilasku tržnice vidio sam ove cijene prehrambenih namirnica: pola litre vode za piće košta 10 centi, 10 jaja 1,5 eur (kod nas je 10 jaja 5 eura), tikvice 40 centi, krastavci 70 centi, rajčice 1 euro, cherry rajčica 2,5 eura, patlidžan 40 centi, kapula i krumpir 50 centi. Sirevi meki 6 eura po kg. mrkva 60 centi, masline 5 eura kg, šipak 2 eura, breskve 2 eura. Ručak u restoranu s obiljem salate, pićem i glavnim jelom košta desetak eura. Tako da njihovih 1500 eura plaće puno više vrijedi od naših 1500 eura.
Nastavnici su sindikalno organizirani, ali o tome nisu željeli razgovarati jer su kazali da je to politička tema. U zbornici im se nalazi oglasna ploča sindikata. Radno vrijeme za učenike i nastavnike je od 8 ili 9 do 15 ili 16 h.
Windowsi
Može li bez Windowsa? Može! Turska koristi Pardus, turski operativni sustav temeljen na Linuxu, razvijen uz podršku turske države i znanstvenih institucija. Windowsi koštaju, a Pardus je besplatan. Napravljen je kao domaća alternativa Windowsima za škole, javnu upravu i državne institucije. Pardus je sučeljem vrlo sličan Windowsima: ima ikone, internet preglednik, Word, rad s datotekama…, a košta nula kuna. Pametne ploče nisu spojene na računalo, nego se njima upravlja pomoću virtualne tipkovnice. Komunikacija između nastavnika i učenika obavlja se putem WhatsApp-a. Sve informacije distribuiraju se tim putem. Referati i prezentacije također se šalju WhatssApp-om.
Početak i kraj nastavnog sata
U Hrvatskoj školsko zvono predstavlja simbol početka i kraja nastavnog sata. Međutim, u Pomorskoj školi u Antaliji ne koriste zvono nego glazbu. Pomislio sam da se možda radi o nekom dijelu turske himne, ali sam se prevario. Glazba je iz filma Hababam Sınıfı (Nestašni razred) snimljenog 1974. g. Film govori o učenicima koji vole stvarati kaos i zafrkanciju i njihovim zgodama s profesorima, posebno sa strogim ravnateljem. To je jedna od najpoznatijih turskih komedija svih vremena i ima više nastavaka, a zadnji je snimljen 2020. Zvono je glazbena tema iz tog filma. U Hrvatskoj nema kvalitetne komedije koja se bavi teenagerima u školi s tako velikom popularnošću.
E-dnevnik i ocjenjivanje
I u Turskoj postoji e-dnevnik, ali ne i naš sustav ocjenjivanja. U osnovnoj školi ocjene idu od 1-5, ali u srednjoj ne. U srednjoj školi nema ocjena 1-5, nego se ocjene u e-dnevnik unose u postotcima. Npr. 60, 40, i to samo broj bez oznake postotka. Te ocjene poslije se koriste, u određenom omjeru, kod upisa na fakultete. Učenici završnih razreda nakon završnog ispita polažu YKS, ispit koji je kombinacija našeg ispita Državne mature i prijemnog ispita, a koji ime je važan za daljnje školovanje na turskim sveučilištima.
Slike u učionici
Na zidu učionice nalaze se dvije uokvirene fotografije iste osobe: Mustafe Kemala Atatürka (Oca Turaka) utemeljitelja moderne i građanske turske države i velikog reformatora koji je dao izborno pravo ženama, proveo agrarnu reformu, izvršio reformu kalendara, jezika i pravopisa, uveo latinicu umjesto arapskog pisma, odvojio vjera od države i zabranio nošenje zara, fesa i feredže. Pored te dvije slike nalazi se kalendar s likom Atatürka. Na vratima učionice nalazi se plakat Atatürka, u predvorju škole je kip Atatürka, na školskom igralištu spomenik Atatürku, iznad ulaznih vrata škole velika slika Atatürka. Po gradu su njegove slike, u izlozima, u javnom prijevozu, u institucijama… Kod nas u Hrvatskoj tako nešto ne postoji.
Prehrana
Oko škole nema pekara. Inače ih, po ulicama, nema u količinama koje su u Hrvatskoj. Naše su škole okružene pekarama. Turski učenici nisu pretili, kao ni ljudi po ulicama. Obilje voća i povrća dolazi iz velike količine staklenika i plastenika koji okružuju Anatoliju, te su im često na jelovniku voće i povrće. Još jedne stvari nema po ulicama: nema kladionica. Nisam vidio niti jednu kladionicu, mada postoje. Kod nas to nije slučaj. Ima ih posvuda.
Životinje u školi
Na porti škole dočekao nas je, pored zaštitara, pas koji boravi u krugu škole. Njegova uloga nije sigurnosna jer nije pokazao interes za goste. Po ulazu u zgradu, sa sjedalice nas je promatrala mačka. Mačke u Turskoj imaju poseban status, neometano obilaze stolove u restoranima, odmaraju u izlozima, šetaju među turistima… Iznenađenje nas je čekalo u vrtu unutar zgrade gdje šetaju kokoši i jedan pijevac. Nitko ne smatra da je to neobično što pijevac kukuriče unutar škole.
Osim upoznavanja obrazovnog sustava, učenici su sudjelovali u stručnim aktivnostima, razmijenili iskustva sa svojim vršnjacima te stekli nova znanja iz pomorstva i međunarodne suradnje. Ovakvi susreti kroz Erasmus+ program doprinose razvoju mladih ljudi, njihovoj samostalnosti, odgovornosti i otvorenosti prema drugim kulturama. Pomorska škola Zadar ponosna je na učenike koji su dostojno predstavljali svoju školu i svoju domovinu Hrvatsku. Možda neki od njih odu privatno turistički u Antaliju, stoga, Güle güle Antalija-Doviđenja Antalija!”