PRAZNIK RADA UZ BALUN Tvornički duh nije znao za poraz – pobjeda na radničkim sportskim igrama bila je važnija od norme!

Dok se jutarnja kava ispija na Kalelargi, a bura polako posustaje pred prvosvibanjskim suncem, Zadar se još jednom prisjeća vremena kada “balun“ nije bio samo unosan biznis, već duša svakog radnog kolektiva. Radničke sportske igre, koje su desetljećima punile košarkaška i malonogometna igrališta, kao i prašnjave terene na Ravnicama.

Stariji Zadrani s nostalgijom će se prisjetiti „zlatnih sedamdesetih i osamdesetih” kada su okršaji Bagata, Boris Kidriča, Tankerske plovidbe i SAS-a bili stvar prestiža. Nije to bio samo sport, bila je to stvar radničkog ponosa. Krv, znoj i poneka psovka, sve je to biilo nekada, ali osmijeh nakon postignutog koša ili postignutog gola na “male branke” otkriva pravu bit ovih susreta, zajedništvo koje se u današnjem ubrzanom svijetu polako gubi.

Naravno, u gradu gdje je “Bog stvorija čovika, a Zadar košarku“, nemoguće je zaobići košarkaške turnire. Iako su radničke sportske igre u svom izvornom obliku stvar povijesti, rekreativni “basket“ na otvorenim terenima Višnjika ili na kvartovskim igralištima i dalje su glavno mjerilo snaga.

Uz to, radničke sporrske su igre bile neiscrpan bazen talenata. Naime, mnogi igrači koji nisu prošli prvu selekciju u klubu, dominirali su u radničkim sportskim igrama, održavajući košarku živom u svakom kvartu i svakom poduzeću.

Danas će se roštiljati, jesti fažol, kartati na briškulu i trešete, igrati basket i na male branke, odjekivat će zvuk boća, a sve ovo navedeno jest dokaz da sport, onaj iskreni, amaterski i pomalo iz dišpeta, i dalje čvrsto drži Zadar na okupu, jer sportski duh Donatova grada nikada ne posustaje.

Sutra je novi dan, oni koji će raditi doći će na posao s pokojom upalom mišića i prepunom arhivom prepričanih sportskih anegdota, čekajući idući Prvi svibanj da ponovno dokažu tko je gazda na radničkim terenima.