KK ZADAR Marketing nula, vizija nula, mladi igraju 55 sekundi – zašto bi itko došao u dvoranu?

Sve više se primjećuje da je na utakmicama Zadra u dvorani “Krešimir Ćosić” sve manje gledatelja. Sinoć protiv Mege je bilo niti 1000 gledatelja – prazne stolice “vide se iz aviona”. A bio je petak navečer, idealan termin početka utakmice – od 18 sati. Razloga je nekoliko, a svi zajedno utječu na to da navijači polako gube volju dolaziti.

Najčešće se spominje igra. Mnogi kažu da momčad Danijela Jusupa djeluje bez ideje i energije, da nema onog starog zadarskog žara – a ljudi žele vidjeti borbu, emociju i nešto zbog čega će se isplatiti doći u dvoranu. Nadalje, navijači žele vidjeti zadarske momke na parketu, a kad oni dobiju samo simbolične minute, pa čak niti minute, već mizernih 55 sekundi kao jučer protiv Mege – stvara se dojam da Klub nema jasan plan za njih.

A upravo mladi igrači su često razlog – zbog kojeg bi netko kupio ulaznicu.

Niti atmosfera oko Kluba nije najidealnija. Navijači osjećaju da je sve nekako mlako, malo se toga komunicira te se ne zna što je cilj, vizija – a ni odnos prema publici nije kao nekad. U takvoj situaciji teško je stvoriti onaj strastveni osjećaj na tribini – koji je Zadru uvijek davao posebnu snagu.

Ne treba zanemariti ni financijski dio. Iako ulaznice nisu ekstremno skupe, za obitelji i mlađe gledatelje to i dalje predstavlja određeni trošak. A kad se taj trošak usporedi s kvalitetom igre i ukupnim doživljajem, mnogi procijene da utakmica jednostavno nije vrijedna izlaska. Nemojmo se lagati, to je tako.

Na kraju, valja spomenuti kako ljudi sve češće biraju praćenje sporta preko televizije i interneta – iz udobnosti vlastitog doma, s mogućnošću analize i ponavljanja akcija. Gledatelji će u dvoranu doći samo ako osjete da tamo mogu doživjeti nešto posebno. Međutim, toga više nema.

Sve u svemu, zanimanje nije nestalo — ljudi i dalje vole KK Zadar. Samo žele vidjeti bolju igru i jasnu viziju Kluba. Navijačima je više dosta – vječne borbe za ostanak u ABA ligi, dovođenje škart igrača pa “plakanje” za novim pojačanjem, zanemarivanja mladih domaćih igrača, prepucavanja na relaciji trener – uprava Kluba.

Navijačima Zadra smeta depresivna atmosfera oko Kluba, nesposobnost pronalaska novih sponzora, beskonačna ovisnost o gradskom novcu, loš marketing, previše politike u Klubu…

Sve se svodi na osvajanje negledljivog, slabašnog – poluamaterskog Prvenstva Hrvatske i slavlje od sat-dva na Narodnom trgu, uz bakljade, koju pivu i pizzu. I onda opet sve po starom – već poznata priča. Navijači žele veći klupski proračun s koijim bi se moglo ući u “fight” – s najjačim europskim klubovima. Ovo sve skupa postaje dosadno i svake godine sve isto. Beznačajno.

KK Zadar se mora odlučiti, hoće li igrati i dalje ABA ligu koja je izgubilla smisao, ili se okrenuti Europi. Daleko je to od dana ponosa i slave KK Zadar – sada se Klub zadovoljava kada dobije tamo neku Megu. To su mrvice!

KK Zadar treba iskorak prema naprijed jer ovo se pretvorilo – u jednu lošu reprizu svih repriza.