KOŠARKAŠKA LEGENDA Petar Popović Pop: “Govorili su da bolje igram nogomet, u mirovini sam, nije bilo dovoljno trenera – radim s kadetima”

Gost emisije “Mi živimo za košarku”, autora Stanka Ružića, koja se emitira u programu Arena Sporta, bio je bivši zadarski košarkaš Petar Popović (67), danas pomoćni trener kadetske selekcije KK Zadar.

– Za mene su uvijek govorili da bolje igram nogomet, nego košarku, ali moj pokojni rođak Učo Pulanić, koji je u to doba bio trener juniora, pozvao me na trening da vidi kakav sam i tako sam počeo s košarkom. Krenuo sam od pretkadeta, kadeta i juniora te došao do seniora i završio u reprezentaciji Jugoslavije, za koju sam igrao na Europskom prvenstvo u Pragu 1981. godine, govori legendarni Pop te nastavlja:

– Moram spomenuti kako je i Stipe Šarlija odlično igrao nogomet, ali onda su svi bili polivalentni sportaši, igrajući rukomet, nogomet i košarku, ubojiti šuter se osvrnuo na košarkaški staž u najdražem dresu:

– Da podsjetim neke koji ne znaju, Pino ima 20 sezona u KK Zadar, ja 17, mislim da je Bruno Marcelić odigrao 15 sezona. U prvu momčad sam ušao 1977., 17 godina igrao za Zadar, tri godine za Benston Zagreb, karijeru sam završio u Zadru, i to je za mene najljepše u životu, zbori košarkaška haubica.

Liga bivše države bila je jedna od najjačih u Europi, slaže se s time i Pero.

– Istina, nisi mogao sa sigurnošću kazati da ćeš dobiti Rabotnički u Skoplju s Georgijevskim, Radosavljevićem, braćom Lukovski, ili u Titogradu, današnjoj Podgorici, ali ni oni nisu u Jazinama nikako mogli dobiti, nigdje nisi bio siguran. U Zadru smo bili favoriti najviše zbog publike. Lige bivše Jugoslavije i SSSR-a, bile su najjače u ono vrijeme. Igrati košarku za Zadar bila je prije svega velika čast, ali i veliki teret. Naime, ako ne valjaš, onda ne valjaš, ako valjaš, valjaš. Meni se potrefila ta famozna 1986. Da nisam onda osvojio naslov, ne bi osvojio niti jedan seniorski trofej sa Zadrom, iskreno odgovara majstor za trice.

Osvrnuo se i na sjajnu košarkašku karijeru svog sina Marka, koji je dugi niz godina igrao za velike europske klubove, doguravši i do reprezentacije Hrvatske.

– Na treninge ga je najviše vodila mama, ja nisam imao vremena u tom trenutku. Marko je bio jak u glavi, imao je srce. Kao otac i trener znao sam da će biti odličan igrač, ali nisam vjerovao da će sa 185 cm visine imati vrhunsku karijeru. Za to je prije svega zaslužan on sam, uz mamu, a ne tata, ističe Popović.

Košarkaški Lero jest trenutačno u mirovini, ali ne “miruje” niti malo, kada je o košarci riječ.

– Otišao sam prošle godine u mirovinu, ali košarka mi je u krvi. Nije bilo dovoljno trenera, ostao sam kao trener, trenutačno sam s kadetima. Dok god imam volje, želje, snage i košarkaškog entuzijazma, radit ću, nadam se, što duže, kazao je Popović.

Cijeli razgovor možete pogledati na YouTubeu.