Car Ivan IV imao je tri godine kad je 1533. naslijedio oca kao veliki knez Moskovske kneževine. Moćni ruski velikaši nabacivali su se s mladim knezom, a ta nemoć dok se koprcao u rukama plemića mučila ga je cijeli život. S oskudnom prehranom i garderobom, lišen časti, Ivan je doživio poniženja iz tog doba kao dubok ožiljak na duši koji nikad nije nestao.
Ipak, njegovo djetinjstvo je odavalo i usađenu crtu okrutnosti koje se nikad nije oslobodio, dapače, koja je s vremenom bila sve gora. Očito je uživao u nanošenju boli, pa je bacao pse i mačke s krova palače i čerupao ptice, probadao im oči i rezao tijela.
S druge strane, bio je pametan dječak koji je puno čitao, oduševljavala ga je ruska povijest.
Okrunjen je 1547. u Moskvi, uspio se osloboditi utjecaja velikaša te pridobio potporu naroda.
Iako je bio sklon ljubavnim pustolovinama, Ivan je bio jako privržen prvoj supruzi Anastaziji Romanovoj. Tada je pokazivao sve značajke da će postati sposoban i dobar vladar.
Međutim, 1553. teško se razbolio, mislilo se kako neće preživjeti. Pretpostavlja se da je stradao od napada teškog encefalitisa ili čak sifilisa. Što god bilo, ta je bolest odredila njegovu daljnju sudbinu. Karakter mu je postajao sve izopačeniji, a često je dolazio na sam rub ludila, osobito nakon smrti supruge Anastazije. Opisivali su kako je caru išla pjena na usta, obuzimale su ga silne provale bijesa, ali kad bi se smirio, grizla bi ga savjest zbog učinjenog.
Novi korak prema duševnoj poremećenosti dogodio se kad se, zbog rastućeg nepovjerenja prema vlastitim dvorjanima povukao u samostan duboko u mračnoj šumi. Nakon te faze i povratka na moskovski dvor, uveo je strahovladu.
Boravak u Moskvi nije dugo trajao, car se opet vratio u samostan gdje se odao orgijama pijanog razvrata.
Bračni život nakon smrti prve supruge bio mu je izuzetno kolebljiv i buran. Oženio se ljepoticom Marijom, ali se brzo umorio njene nepismenosti i neodgojenosti. Kad je ona umrla, vjenčao se s Martom Sobakinom koja je umrla dva tjedna nakon vjenčanja. Careva četvrta žena bila je Ana Koltovska, a kad mu je ona dosadila, otpremio ju je u samostan.
Sljedeća supruga bila mu je Ana Vasilčikova, ali i ona je ubrzo nestala, a zamijenila ju je Vasilisa Melentijeva. Ona je brzo našla ljubavnika, kojeg je car, kad je to doznao, dao nabiti na kolac ispod njenog prozora, a nju potom poslao u samostan. Kad je Ivan otkrio da mu sedma supruga Marija nije bila djevica kad su se vjenčali, pun gnjeva dao ju je zadaviti sljedeći dan. Osma, i posljednja žena bila mu je Marija Nagoja.
Nitko nije smio nekažnjeno prkositi carevoj volji. Kad je doznao da jedan gradić planira proglasiti nezavisnost, opljačkao je grad i pobio stanovnike, od kojih je većina bačena u napola zaleđenu rijeku. Gradskog nadbiskupa dao je zašiti u medvjeđu kožu , a onda ga je čopor pasa gonio do smrti.
Neki od dvorjana skončali su užasnom smrću: jednom su otkidali komad po komad tijela, a rizničar je nasmrt skuhan u kotlu.
Car je bio ovisan o gutanju žive, koja je radi te svrhe stalno krčkala u kotlu u njegovoj sobi.
Posebno ga je potresla smrt vlastitog sina i nasljednika za koju je bio osobno odgovoran. Naime, štapom je udario trudnu sinovljevu suprugu zato što je smatrao da je bila nedolično odjevena. Žena je nakon toga pobacila, sin se požalio ocu zbog postupka prema njoj, a otac se okomio na sina i smrtno ga ranio. Kad mu je sin umro, car Ivan potonuo je u agoniju grižnje savjesti, očajno je lupao glavom o sinovljev lijes, a zatim rastreseno lutao hodnicima palače u potrazi za sinom.
Ivanovo zdravlje 1584. bilo je katastrofalno. Bolovao je od nečega što je opisano kao rastvaranje krvi i krvarenje utrobe, tijelo mu se napuhnulo, koža mu se ljuštila i strahovito je zaudarao. Umro je 19. ožujka 1584. a naslijedio ga je sin kao car Fjodor I. Bio je to pobožan knez koji je volio ići u crkvu, ali pretpostavlja se da je bio duševno zaostao.