Roko Štokov, zadarski doktor za palme: “Palme na Branimiru su brojale zadnje sate, na svoju ruku sam odradio taj posao”

U emisiji “Narodni trg” gost novinarki Željki Čačko je Roko Štokov, zadarski inžinjer agronomije koji je pronašao način kako riješiti problem izumiranja palmi zbog čega je nagrađen Grbom Grada Zadra.

Roko, za početak nam se predstavi, koja je tvoje obrazovanje i čime se danas baviš?

Diplomirani sam inžinjer agronomije, privatnik i momentalno smo se specijalizirali samo za spašavanje, odnosno, liječenje palmi.

Nameće se pitanje, jesu li podbacili oni koji su bili odgovorni ili su trebali biti odgovorni, jesmo li trebali riskirati izumiranje palmi?

– Da se na vrijeme vodilo računa o tome, moglo se, trebalo je naći nekoga tko se baš time bavi, trebalo je napraviti nekakva mala istraživanja, napraviti sustav koji je ekonomičan i fleksibilan za raditi i dignuti ga na razinu općina, gradova i županija, upozoriti nadležne na taj problem.

Čiji je to propust na kraju?

– Jednostavno, zakonski su svi čisti i mislim da nema tu propusta nego se želimo uhvatiti posla.

Zato si nam ti tu, nisi želio dopustiti da nas jedan nametnik pobijedi i pokucao si na vrata nadležnih.

– Prolaskom preko rive vidio sam da svaki dan jedna za drugom padaju i stvarno se bavim i čak i hortikulturom i znam kolika je vrijednost te palme. Jedna velika palma na Branimiru vrijedi nekih 5,6 tisuća eura i ako ti svake godine njih pet ili šest propadne, koliki je to trošak za grad i društvo. Rješenja nisu baš bila efikasna i doslovno sam se sam uputio izvan granica da se upoznam s tehnologijom, kako to drugi rade. Na tom principu sam napravio jedan svoj način, imam dobru komunikaciju sa gospođom Zrinkom Prusac. Sa velikim sustavima je teško, ne mogu oni djelovati sutra, treba početi raditi i spašavati, ide ka odumiranju, brojimo zadnje sate..trebalo je sa Gradom iskomunicirati, ima tu puno stepenica. Nisam mogao čekati, doslovno sam na svoju ruku s momcima odradio taj posao, rekao idemo sad pa što bude bude, hoće li proći u proračunu, pa što bude. Uspjeli smo sa 2018. na 2019. godinu, tad smo imali točno 17 komada oko pumpe na Branimiru i Bagatovom neboderu, na svu sreću uspjeli smo ih izvući.

Na tom svom putu kontaktirao si daleku Ameriku, oni su te spojili sa Španjolcima, što si doznao od njih?

– Tražio sam rješenje, injekcije i injektore, najpogodniji se našao jedan iz Amerike i uzeo sam telefon, oni su me spojili sa svojima u Europi, ostvarili smo dobar odnos, rekao sam im svoj način na koji radim, dali su mi svoj način, izmijenili smo iskustva i tehnologije i princip je ekonomičan i uspješan.

Sam si kroz ovaj razgovor konstatirao kako nemamo sustavnu organizaciju niti tim koji bi se stručno posvetio ovoj problematici. Znači li to da ćemo ostati bez palmi, da li je moguće da će generacije naše unučadi i djece imati grad okupan suncem i morem bez palmi?

– Neće, palme će sve biti spašene, načina ima i moji kolege koji se ovim usputno bave imaju također načine, ja sam svoj način dao na izvolite, tako da polako dolazi do svijesti gradova, da se to može spasiti i da se krene u tretmane.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje.