Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Prebirući po starim fotografijama naletim na jednu iz 1982. ( na naslovnici je preslik, op.a.).Na njenoj poleđini je vrlo zanimljiv, a ne baš pismen tekst objašnjenja tko se sve na fotografiji nalazi. Citiram ga doslovce.
Sprovod (posljednjega!) zadarskog sakrištana Nikole Ivanca. Na slici: 1. don Pavao Kero, Gen.vikar, 2. o. Ivo Pervan, Provincial, 3. o. Ivan Lelas, gvardijan u Kraju.
U sporovodu su bile i još neke osobe, koje vlasnik fotografije, izgleda namjerno, ne spominje. Odmah iza svećenika u sprovodnoj povorci su i dva posebna pratitelja; nezvani gosti, kojima tu nije bilo mejsto, a svakako ne u uniformama i s pendrecima. Policajci ( onda milicioneri) ovdje su na neki način grobari. Koga su u stopu pratili i “čuvali” ? Fotografija je iznimni svjedok jednog prošlog vremena i načina življenja, kad se svakog i svugdje nadziralo. Nadam se kako dans ipak nije tako.
Sefijevih 70 zadarskih godina
Negdje u ovo doba 1955. došao je ovdje studirati i danas je tu. ” U Zadar je došao, u njemu ostao i čvrsto se utemeljio obiteljski i potomstvom, rječju i slikom, srcem i dušom” kako je o Abdulahu Seferoviću pisao Miljenko Domjan. Pavuša Vežić upotpunio ga je, kako svi putovi kod Sefija ne vode u Rim, nego u Zadar, njegov duhovni zavičaj. Na mnogim područjima na kojima je djelovao i djeluje; kao glumac u oba kazalište, novinar i publicist i najbolji poznavatelj zadarske fotografije, Sefi se svugdje zanima za odnos Čovjeka i Grada sa zaključkom, kako grad gradom čine ljudi i kako su grad i ljudi zatvoreni krug iz kojeg sve izvire.