Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Kakva je briljantna glumica donedavno bila primadona zadarske Kazališne kuće, također, dubrovačkoga glumišta, Jasna Ančić, opće je poznata stvar. Danas je ona na istoj razini pedagoginja, odgajateljica mladih glumaca zadarske kazališne scene. Samozatajnost joj je jedna od najvećih vrlina, pa se o tomu naširoko ne zna. No meni nije namjera o njezinoj glumački savršenoj dimenziji, nego pokazati, kako ona na istoj kvalitetnoj razini i piše. Svojedobno se osvrćući na literarna i kazališna djela prijatelja joj zadarskog pisca, na njegove književne oglede, Jasna nam je podarila sjajan osvrt, koji svjedoči o njezinoj visokoj općoj naobrazbi i profinjenom smislu za plemenitu riječ.
– U svakome od nas čuči davno zaboravljeno dijete koje otvorenih očiju i napeta uha upija use slikovnicu svijeta, za sebe, za drugoga i ucrtava vlastiti izraz u to šarenilo igre duha.
Osvrćući se dalje, Jasna Ančić, dobitnica Nagrade Grada Zadra za životno djelo, poručuje:
– Njegova inspiracija je okolni svijet ili mjesta kod kojih je odrastao, putovao, živio i gledao znatiželjom djeteta. Zato se i nadam da će te tople slike biti prepoznate izvan svojih korica, a pri tomu sačuvati slobodan prostor djelovanja i mladenački entuzijazam pisanja, koji upravo zato ispada autentičniji od nekih profesionalnih usiljenosti… Vaše će riječi zasigurno ” ukrasiti ” naše vrijeme. Jer ćete ih i dalje pisati s osmijehom.
A mi s osmijehom čitamo Jasnine percepcije i nadamo se kako s njima nije okončala.