Sinoć na Poljani Ivana Pavla II, na Večeri sjećanja na Ivicu Matešića Jeremiju, susrela su se brojna sjećanja, emocije i ponos svih onih koji su poznavali Đovanija, “lala Điđu” – kako su ga od milja zvali brojni prijatelji.
Već tradicionalno, svake godine, održava se komemoracija u znak sjećanja na ovog iznimnog čovjeka koji je ostavio neizbrisivi trag u obrani Hrvatske, poglavito u čuvanju i njegovanju sjećanja i vrijednosti koje je Domovinski rat trajno ugradio u slobodu i državnu samostalnost stečenu u teškim godinama razaranja, agresije, otpora i konačnog oslobođenja.
Svake godine Večer sjećanja na njega protječe dostojanstveno i s velikim poštovanjem, a sinoć je to bilo još snažnije i dirljivije jer je nastupila Antea Ćosić, unuka našeg Jeremije, koja je okupljenima kazivala poeziju i prozu svoga pokojnog dida.
Divna simbolika: našeg Đovanija više fizički nema među nama, ali vrijeme čuva njegovu prisutnost kako kroz djecu, unuke i obitelj, tako i kroz sve one koji ga pamte, sjećaju ga se, prepričavaju zajednička iskustva i dogodovštine, prenose njegove šale i dosjetke, podsjećaju na njegovu dobrotu i velikodušnost.
Vjerujemo da nas duše naših najmilijih gledaju odozgo i čuvaju nas. Sinoć je duša našeg Jeremije bila puna sreće i ponosa dok je njegova unuka kazivala njegove riječi pisane srcem bojovnika i romantičara kakav je bio Ivica Matešić Jeremija.
Čestitke Udruzi veterana 7. domobranske pukovnije i Udruzi “Hrvatskoj za dar” koje su i ove godine organizirale Večer sjećanja pod naslovom “Lala Điđo, hvala ti”.
O njemu su sinoć govorili, podijelili svoja sjećanja i osjećaje pukovnik Damir Vicković, bojnik Josip Pulja i brigadirka Marijana Pleša Čadonić. A klape “Karmel” i “Ponistra” dale su cijelom događaju lijepi glazbeni obol.
