Iako premijer Poljske Donald Tusk želi uvesti euro, u čemu ima podršku poljske poslovne zajednice, opozicijske se stranke snažno protive toj ideji, a ne podržava je ni većina Poljaka, kako pokazuju relevantne ankete, javlja Der Spiegel.
Već više od dvije godine u europskoj i svjetskoj javnosti se u euru govori kao o valuti u krizi, za čije se spašavanje troše milijarde i to ne baš uvijek s jasno zacrtanim planom. Europska gospodarska kriza zapravo nosi naziv ‘kriza eura’, iako je mnogo kompleksnija od toga te se ekonomski problemi Grčke, Španjolske, Italije, Portugala, Irske i ostalih država Europske unije prvenstveno gledaju u kontekstu zajedničke europske valute. Njemačka je kancelarka Angela Merkel više puta javno naglasila da ‘propada Europa ako propadne euro’, što je i mnoge euroskeptike potaknulo da predvide kraj eura i raspad eurozone.
U takvoj situaciji je ulazak nove države u eurozonu pomalo neočekivana stvar koja, s jedne strane, itekako može pridonijeti njenom jačanju, ali možda i posijati sjeme za neke buduće europske krize. A kako je riječ o Poljskoj, s njenih 40 milijuna stanovnika i stabilnim gospodarskim rastom, nema sumnje da će mnogi moguće poljsko pridruživanje zajedničkoj europskoj valuti tumačiti kao dokaz dugovječnosti eura.
Poljski premijer Donald Tusk za proljeće je najavio veliku javnu raspravu o tome treba li se Poljska pridružiti eurozoni, koju je, doduše, uokvirio sljedećim pitanjem: ‘Želimo li biti dio europske jezgre ili nastaviti egzistirati na njenoj periferiji?’ S obzirom na velike povijesne traume koje Poljska ima zbog odnosa svojih susjeda prema njenoj državnosti, napose Njemačke sa zapada i Rusije s istoka, pripadnost EU je za mnoge Poljake i dugoročna garancija protiv imperijalizma snažnijih europskih nacija.
Financijski gledano, Poljska manje-više već sada ispunjava sve uvjete za pristupanje eurozoni, s obzirom na to da je nacionalni dug niskih 56 posto BDP-a, dok je zlot vrlo stabilna valuta, kao i stalni gospodarski rast (4,5 posto u 2011, 2 posto u 2012) koji je ovu veliku europsku državu od zemljoradničke kroz dva desetljeća pretvorio u prilično poduzetnički nastrojenu. Jedini detalj koji odskače od kriterija Pakta o financijskoj stabilnosti jest podatak da je prošlogodišnji poljski budžet imao planirani deficit o 3,1 posto, što je za 0,1 posto više od kriterija dogovorenih u Bruxellesu.
Argument premijera Tuska i njegove nacionalno-liberalne stranke, koja ima podršku poljskog biznisa, jest da se euro mora uvesti kako bi Poljska ostala kompetitivna na europskom tržištu, na koje izvozi 75 posto svoje proizvodnje. Nacionalistička opozicija koju predvodi preživjeli blizanac Jaroslaw Kaczynski se oštro protivi uvođenja eura, jer smatra da će tako Poljaci izgubiti nacionalni identitet, ali i kontrolu nad svojom ekonomskom politikom, te navodi primjer Grčke. U svakom slučaju, da bi Poljska postala dio eurozone, potrebno je i mijenjati Ustav, za što, pak, treba dvotrećinska većina u Sejmu, poljskom parlamentu, koja je zasad premijeru Donaldu Tusku izvan dohvata.
No njegov veći problem je većinsko raspoloženje poljske javnosti koja je skeptična prema uvođenju eura. Prema relevantnim anketama, 58 posto Poljaka je zasad protiv slanja zlote u povijest i preuzimanja eura. Ali za to i služi javna rasprava, koja obećava da će Poljska imati vatreno političko proljeće.