Kada se obratite Gradu Zadru, odnosno njihovoj “vojsci glasnogovornika” u većini slučajeva kada postavljena pitanja imaju “upliv u mutne vode” vrlo često ostanete bez adekvatnog odgovora ili ga jednostavno dobijete formuliranog tako dosadnog ili nerazumljivog s brojnim pravnim izrazima da bi i vaš lijeni kućni ljubimac zaspao čitajući (da može) članak s tim tzv. odgovorima. Ipak, da ne budemo baš zli, možda nije problem uvijek u nekom namještanju natječaja, teorijama zavjere, zaposlenima stranački podobnih, često nesposobnih ljudi, nekoliko ljudi na isto radno mjesto s drugačijim nazivima, ali s brojevima I, II ili III (primjerice Viši stručni suradnik za …. br. II sa stručnom spremom nevezanom uz područje koje “savjetuju”), možda je pak problem samo u “neupućenim” ili ipak “prezaposlenim” pročelnicima na svakodnevnim “poslovnim kavama” diljem ulica Poluotoka i šire. Pitamo se samo kako dobro funkcionira institucija Zadarske županije samo s jednom glasnogovornicom, a koja ima puno širi opseg djelovanja i odgovornosti?
No, tema nam nije bila tzv. kadar u Gradskoj upravi već brojne nelogičnosti, ako ih možemo tako nazvati, u njihovu poslovanju. Dakle, na službenim stranicama Grada Zadra vezano uz postupke javne nabave istaknut je čl. 13 Zakona o javnoj nabavi (“Narodne novine“, br. 90/11)– sprječavanje sukoba interesa, sukladno kojem je Grad Zadar objavio popis gospodarskih subjekata s kojima ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi. Tako su na službenim stranicama istaknute samo dvije tvrtke, IAM ERA d.o.o., Zadar, Put Dikla 4 te MERCARI d.o.o., Zagreb, Šublinov brijeg 67, obje u vlasništvu Jakova Vlakića iz Zagreba ( s obzirom na istaknuto prezime pretpostavljamo da se radi o srodniku dogradonačelnika Ivice Vlakića). Prema podacima ispod naziva tvrtki s kojima bi Grad Zadra prema ćl. 13. bio u sukobu interesa zadnja izmjena ovih podataka bila je neposredno nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora i to, kako piše, 28. lipnja 2013. godine.
Sve navedeno nas je ponukalo da pročešljamo da li je Grad Zadar bio u sukobu interesa kada je po drugi puta dodijelio četverogodišnju koncesiju za poslove božićnog ukrašavanja gradskih prostora, ulica i trgova na području grada tvrtci Marex Elektrostroj u suvlasništvu tadašnjeg HDZ-ovog gradskog vijećnika Danijela Telesmanića-Dida.
Kao i uvijek, iz Grada Zadra tvrde da je ovaj javni natječaj, odnosno postupak javne nabave proveden potpuno u skladu sa zakonima Republike Hrvatske.
– U vezi vašeg pitanja je li Grad Zadar bio u sukobu interesa prilikom odabira tvrtke Marex-Elektrostroj d.o.o za obavljanje poslova božićnog ukrašavanja Grada Zadra, izvješćujemo vas da je odabir navedene tvrtke proveden putem javnog natječaja uredno i transparentno sukladno zakonskim propisima, istaknula je Marina Mihovilović Pajkin, viša stručna suradnica za informiranje i odnose s javnošću u Gradu Zadru.
I vjerojatno bi cijela priča završila na ovom (ne) odgovoru da nismo odlučili provjeriti kada je “sporni” članak 13. Zakona o javnoj nabavi (“Narodne novine“, br. 90/11) – sprječavanje sukoba interesa, sukladno kojem je Grad Zadar bio dužan objaviti popis gospodarskih subjekata s kojima ne smije sklapati ugovore o javnoj nabavi, stupio na snagu.
Naime, Grad Zadar je 14. srpnja 2011. godine objavio javni natječaj za povjeravanje poslova božićnog ukrašavanja gradskih prostora, ulica i trgova na području Grada. Spomenuti poslovi, kao što već znamo, između ostalog podrazumijevaju dobavu, izradu, postavljanje, održavanje, spajanje, odspajanje, demontažu, reparaciju, prijevoz i skladištenje ukrasa odnosno svih elemenata iz dekorativnog fonda. Rok za podnošenje ponuda je bio 15 dana, a izabrana je, navodno, najpovoljnija ponuda čiji je zbroj svih jediničnih cijena iz troškovnika bio najmanji.
No, sukob interesa te godine očito nitko nije primijetio ili nije želio primijetiti, iako se radilo o poslu za koji je svake godine bilo izdvojeno 400.000 kuna iz gradskog proračuna, a od odluke tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Vrančića zbog recesije je smanjen na 300.000 kuna godišnje. Naime, samo dan nakon raspisivanja ovog javnog natječaja, 15. srpnja 2011. godine Hrvatski sabor je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donio Odluku o proglašenju Zakona o javnoj nabavi.
Planove Gradskoj upravi tada je pomrsio predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović koji je 20. srpnja 2011. godine proglasio važećim Zakon o javnoj nabavi koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. srpnja 2011. godine.
Tako su se ponude, ovog očito navrat – nanos raspisanog natječaja otvorile 8. kolovoza 2011. godine u Gradskoj vijećnici te posao dodijelio Marex – Elektrostroju, tvrtci u suvlasništvu tadašnjeg HDZ – ovog gradskog vijećnika, dakle samo 20 dana nakon proglašavanja važećim Zakona o javnoj nabavi, a ujedno time i čl. 13 – sprječavanje sukoba interesa.
Na tadašnje novinarske upite zašto je Grad već u srpnju objavio natječaj za božićno ukrašavanje jedna od glasnogovornica Grada Zadra Ivana Dadić tada je odgovorila:
– Normalno je da se ovakvi natječaju objavljuju puno ranije, a to ne čudi obzirom da se radi o višegodišnjem natječaju odnosno poslovima koji se povjeravaju na četiri godine.
Inače, tvrtka Marex – Elektrostroj za Grad Zadar već godinama obavlja i poslove održavanja komunalne opreme.
S obzirom na navedeni sukob interesa, pitamo se koliko je zapravo poslova na ovakav način dodijeljeno u razdoblju do izglasavanja navedenog Zakona, koji se danas osim na očiti način, najčešće krši namještanjem iznosa kako javni natječaj odnosno postupak javne nabave uopće ne bi trebalo raspisivati.
Osim vječnog problema javnih natječaja, naše sugrađane je zanimalo da li postavljeni božićni ukrasi postavljeni iznad, pored i na ulicama i trgovima grada Zadra imaju atest. Naravno, suvisli odgovor nismo dobili niti na to pitanje. Zadrane, a tako i nas zanimalo je da li postavljeni božićni ukrasi imaju atest, ukoliko nemaju da li Grad Zadar treba odgovarati za taj namjerni ili nenamjerni sigurnosni propust, odnosno, koga bi naši sugrađani ili gosti trebali tužiti u slučaju da stradaju od ukrasa koji im se sruši na glavu ili sl. (koji vrlo lako može biti opasan po život), Grad Zadar, Marex Elektrostroj, njihovog podizvođača tvrtku Plan B ili sve zajedno?
– U svezi vašeg pitanja imaju li božićni ukrasi atest, odnosno tko bi bio odgovoran za eventualno stradanje ljudi od postavljenih ukrasa, izvješćujemo vas da sukladno Ugovoru o povjeravanju poslova božićnog ukrašavanja Grada Zadra Izvoditelj radova jamči da ugrađeni materijal odgovara standardima odnosno da je odgovarajuće kakvoće. Također, isti je obavezan nadoknaditi Gradu Zadru odnosno trećim osobama svaku štetu koja bi nastala izvođenjem ugovorenih radova ili kao posljedica istih, zaključila je Mihovilović Pajkin.
Dakle, nismo dobili odgovor ima ili nema atest već samo skup izraza složenih u rečenicu u kojoj netko “jamči” da ugrađeni materijal odgovara standardima, odnosno da je odgovarajuće kakvoće! S obzirom da znamo kakve procedure moraju proći drugi poduzetnici da bi ishodili potrebite ateste ovaj odgovor je u najmanju ruku smiješan, ako ne i kažnjiv.
Pa kada smo se već “nakitili” na božićne ukrase koji su prema svim ugovorima, dogovorima trebali biti uklonjeni s 15. siječnjem 2014. godine, odnosno do blagdana zadarske zaštitnice Sv. Stošije u Ulici Ante Starčevića (Bulevar), donedavno postavljeni božićni ukrasi na rasvjetnim tijelima sada danima stoje u podnožju istih stupova koje su, recimo, ukrašavali. Pa u skladu s post blagdanskim sniženjima, možemo samo reći “navali narode, besplatni ukrasi, još malo pa nestalo!”
